U čemu je bila privlačna snaga ovog novog pokreta? Što se tiče filozofije i mudrosti, ne sadrži nikakve prijelomne nove elemente. Na ljubav i suosjećanje prema svim živim bićima već su ukazali Buda, Pitagora i drugi prosvijetljeni učitelji. Ni ljubav prema Bogu i otkrivenja o Kraljevstvu Božjem nisu bili nepoznati, Vede i stare duhovne škole misterija još su imali znanje iz ranijih vremena. Očito, u Isusovom pokretu morala je postojati neka dodatna pokretačka snaga. A to je bio sam Isus: njegov "Duh istine", kojeg je ljudima općenito učinio dostupnim, i njegova objava misterija svjetlosnog tijela.* Temelj za oboje bila je i jest božanska ljubav kao iskustveni aspekt zemaljskog života:

"Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas;

ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi,

ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovjedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!"

(Iv 15, 9-12)

Oni koje je Isus potaknuo u svojim su unutarnjim krugovima doživjeli ljubav i radost, "ispunjenu" i "potpunu". Što se tiče tih muškaraca i žena, oni su stvorili polje svijesti koje je bilo u rezonanciji s duhovnom prisutnošću Krista i tako su mogli neposredno govoriti s njim kroz unutarnju riječ. To je bilo životnije i intenzivnije od svake zabilježene riječi. Za ove ljude religija više nije bila ograničena na pisanu riječ i vladavinu visokih svećenika. Duh istine, živući Bog i božanska ljubav otkrili su posve novu kvalitetu života. Kroz takvu inspiraciju, mnogi jednostavni muškarci i žene, mnogi i nepismeni ("sluge i sluškinje" iz Joelovog proročanstva), primili su duhovne darove govora mudrosti, govora spoznaje, iscjeljivanja, unutarnje riječi i medijalne veze s duhovnim svijetom.

Već u prvoj generaciji nakon Isusa izrečeno je upozorenje da se "ne trne Duha" i "ne preziru proroštva". "Sve provjeravajte: dobro zadržite." (I Sol 5, 19-21)

Ipak, djelovanje božanskog duha je zatrnuto, a riječi iz duha prezrene, uskoro čak zabranjene. Paralelno s istinskim Isusovim pokretom nastao je rastući "farizejski" Isusov pokret, čiji su predstavnici zahtijevali stvaranje institucionalne strukture i oficijelno svećeništvo, skupa s definiranjem biblijskog kanona. Svi ovi ciljevi postignuti su pomoću svjetovne moći, i odjednom jednostavni muškarci i žene nisu smjeli govoriti unutarnje riječi, nego samo crkveno i dogmatsko-teoretski obrazovani muškarci. Kao ostatak prvobitnog inspiriranog otkrivenja riječi ostala je takozvana propovijed crkveno ovlaštenih dostojanstvenika u okviru oficijelne službe Božje. U kasnijim stoljećima pridodana je i dogma po kojoj svi ti "duhovnjaci" i dostojanstvenici moraju živjeti u celibatu. Tako su žene potpuno protjerane iz svih unutarnjih krugova.

Danas smo, međutim, opet slobodni da Duha istine, u njegovom vječno-novom obliku, primimo i praktično primijenimo u našem životu. Iz toga će, uz podršku i osnaženje iz duhovnog svijeta, proisteći i sve drugo – sve što čovječanstvo treba za svoju transformaciju: život povezan s prirodom, nedirnute obitelji, cjelovite obrazovne sisteme, znanje koje vodi mudrosti, samospoznaja, unutarnje zadovoljstvo, globalni mir i teističko-duhovna svijest.

Prvi koraci u tom pravcu već su davno napravljeni, i mi ih također možemo praviti, svaki pojedini od nas, čime donosimo svjetlost na Zemlju, i ne i najmanje važno, i vlastitim Krugovima svjetlosti.

Sažetak

• Središnja životna pitanja koja određuju pravac daljnjeg života nakon smrti, glase: "Koliko sam u svom životu živio ljubav? Koliko sam u svakoj situaciji pronašao božanski smisao i u skladu s njim djelovao?" Nije toliko u pitanju što je čovjek vjerovao i kojoj je grupi pripadao, nego što je s tim napravio. Naslanjajući se na Mt 24, 40-41 može se reći: Dva čovjeka mogu pripadati istoj grupi i izvana činiti iste stvari – "jedan će se uzeti, drugi ostaviti".