Najpoznatiji i najvažniji primjer trijumfa ljubavi je, još jednom, Isus. On, "prvorođeni Sin Božji", došao je u svijet najgušće tame kako bi ponovo otvorio vrata u svjetlost i morao je pustiti da bude izložen lažima i napadima sotonskih sila. Pri tome nikad nije odustao od ljubavi. Kao da je htio reći: "Možete činiti što god želite ali nikada nećete postići da vas prestanem voljeti." Nikakav osjećaj mržnje ili žudnje za osvetom u njemu se nije probudio. Njegova je ljubav bila bezuvjetna, pa je čak i za svoje mučitelje i ubojice moli: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine."
Mi danas imamo težak zadatak oprostiti i onima koji znaju što čine.
Ljubav je bez granica, ali se razgraničuje
Ljubav znači moći sve oprostiti. Pri tome se svjesno i oštro razgraničuje od svega što nije ljubav, baš kao što se svjetlost jasno razgraničuje od svega što je sjena i tama. Razgraničenje nije provela svjetlost, nego ono što se postavilo nasuprot nje. Čim se nešto postavi nasuprot svjetlosti, njena energija više ne dopire do tog razgraničenog područja, što za to područje automatski znači "nesvjetlost".
Ljubav je bezuvjetna i bezgranična, ali se suzdržava ako joj se nešto postavi nasuprot. Ljubav uvijek poštuje slobodnu volju jer je apsolutno dobrovoljna. Ljubav je bez granica, ali se razgraničuje. Ali, čak i kad se razgraničuje, ne čini to neposredno, već posredno. Jer nije svjetlost ta koja postavlja razgraničenje.
Nešto se može postaviti nasuprot svjetlosti i stvoriti sjenu, pa ipak, svjetlost i dalje svijetli na ono što joj je stalo nasuprot, samo što zbog odjeljivanja "na drugoj strani" (u dualnosti) nastaje tama. Kako je svaka blokada svjetlosti s njom jednostrano povezana, sve je relativno, te su i najopakija i najđavolskija bića još uvijek povezana s apsolutnim (premda ona, na tamnoj strani, to više ne vide). A božanska ljubav izraz je te povezanosti koja – s Božje strane – uvijek postoji.
U svjetlu te svijesti, ljubav za nas ljude znači djelovati za najveću dobrobit svih bića bez očekivanja nagrade za sebe (= bezuvjetna ljubav). Ova ljubav bez vrednovanja struji i prema dobrima i prema zlima. I jednima i drugima želimo samo najbolje, bez obzira što učinili ili ne učinili. Način na koji se ovo željenje dobrobiti i ova ljubav izražavaju je, naravno, potpuno individualan. Prema nekome tko nam je blizak ponašamo se drukčije nego prema agresoru ili nekome nepoznatome. No u svim tim načinima ponašanja djeluje uvijek ista ljubav, kao što se u svim bojama reflektira ista svjetlost.
"Kaže se da je osoba utemeljena u samospoznaji kada je zahvaljujući znanju i spoznaji potpuno zadovoljna. Takva osoba se naziva jogijem (ili mistikom). Utemeljena je u transcendenciji i samoovladana. Sve što vidi – bilo da je šljunak, kamenje ili zlato – vidi jednakim očima. Smatra se da je osoba još naprednija kada na svakoga – na dobronamjernike, dobročinitelje pune ljubavi, neutralne, posrednike, zavidne, prijatelje i neprijatelje, pobožne i grešnike – gleda jednakim očima. "
(Bhagavad-gita 6, 8-9)
"Odlazi ..."
Ljubav znači djelovati za najveću dobrobit svih bića. Što to znači u odnosu na zlo? Kako se djeluje za najveću dobrobit zla, tj. za njegovo ozdravljenje i oslobođenje? U osnovi, na dva načina: prvi, kada se ne damo podvrći njegovom utjecaju, i drugi, kad ga prepoznamo i prozremo i upravo zbog toga oprostimo.
Kad se nađemo u situaciji u kojoj nam je zlo "pristupilo", imamo mogućnost dopustiti ili ne dopustiti da ono na nas utječe. To je razina akcije s primjerenom samoodgovornošću: Kako postupamo? Za što se odlučujemo? Reagiramo li na način koji je za najveću dobrobit sviju?
Kako postupiti za najveću dobrobit zla, postaje jasno kad promotrimo simbol zla, "Sotonu". Sotona je prvo palo svjetlosno biće – a prvo će biti i posljednje. Sotona, prvi koji je pao, bit će posljednji koji će se vratit natrag k svjetlosti. On će biti oslobođen tek kada svi oni koje je za sobom povukao u tamu opet budu u svjetlosti. Čak i ako za njega ne možemo neposredno napraviti ništa, u najmanju ruku možemo izbjeći da na nas utječe, jer bi time njegova krivnja kao počinitelja postala još veća. Drugim riječima: on je posljednji u redu, a ako i mi također stojimo u tom redu, on će morati duže čekati na povratak u svjetlost. (Pristajući da na nas utječe – zavede, potrese, isprovocira – postajemo krivci, jer smo povećali krivnju zavoditelja. Ne koristi nikome, pa ni Sotoni, ako mu se prepustimo!)