"U stvari, prihvaćanje svijeta kojim vlada jedna poganska (antikršćanska) predodžba o vlastitim interesima [...] vodi dr­žav­ni­ka lakšem postizanju uspjeha: umanjuje iluzije, a time opasnost krive procjene situacije [...]. Ako postoji nešto kao napredak u politici, onda je to evolucija od religijske vrline prema svjetovnim vlastitim interesima (secular self-interest)."

Ovdje je čarobna formula jasno izrečena: "Evolucija od religijske vrline prema svjetovnim vlastitim interesima". To znači da su "svjetovni vlastiti interesi" cilj koji opravdava sva sredstva "prosvijetljenog vodstva", pa tako i "svaki način prijevare"! To je sadržaj nove etike i političkog morala koji se ovdje zahtijeva.

Kakvi "vlastiti interesi" su danas odlučujući za cilj "sprječavanja rata", Kaplan kaže vrlo jasno: interesi Amerike, jer ona je ta koja se mora nametnuti u cijelom svijetu kako bi se suprotstavila raznim oblicima ekstremizma:

"U našem kontekstu, to znači: ljudska prava će se konačno – i najsigurnije – unaprijediti održavanjem i širenjem američke moći [...] mi i nitko drugi pisat ćemo smjernice za internacionalno društvo."

Knjiga Warrior Politics je primjerna demonstracija praktičnih pos­lje­di­ca ateističkog, u konačnici monističkog, svjetonazora. Jedinstvo treba postići uklanjanjem svih elemenata koji ga narušavaju. Ukratko: svjetski mir i svjetski red putem svjetske vladavine "prosvijetljenih", koje čak i Kaplan naziva upravo tim imenom. Ono što se ovdje lijepim riječima prezentira u ime nove "poganske etike" točno odgovara negativnom obrascu mišljenja ateističkog monizma: dostizanje svjet­lo­sti navodnim negiranjem (uništenjem) sjene.

"Nazad u bezbožnu budućnost". Tako glasi naslov jedne kritičke recenzije. Ova formula pregnantno i perfektno opisuje ultimativnu posljedicu takozvane "poganske etike".

Što znači "virtú"?

Ključna riječ "poganske etike" koju je Robert Kaplan preuzeo od Machiavellija na engleskom glasi virtue, na talijanskom virtú (lat. virtus), a uglavnom se prevodi kao "vrlina", što, međutim, ne odgovara sasvim problematici ove riječi. Kaplan sam napominje da je korijen riječi latinski vir, što ne znači ništa drugo do "muškarac ili "junak". Kaplanova virtue i Machiavellijeva virtú, dakle, ne označavaju toliko "vrlinu", nego puno više "muškost", kao suprotnost ženskom, "ženstvu", i upravo ovako jednostrano mnogi poznati muškarci koriste ovaj izraz.

Virtú tako ne označava idealu orijentiranu vrlinu, već uspjehu orijentiranu vještinu ("muškost"), i nije ništa drugo do prikriveni sinonim za hladnokrvnost, sebičnu računicu i spremnost na borbu. Ovdje ispada da se, u praktičnom "moralu učinka", jedna laž prikriva drugom, jedno nasilje sljedećim nasiljem, jedno ubojstvo drugim ubojstvima; pakleni krug koji se s virtú nikada ne može prekinuti.

Vladavina tiranije cilj je Machiavellija i svih njegovih srodnika u duhu, "realista". Jednostranost poznate lijeve polovice mozga koja upravlja muškim i racionalnim nesumnjivo je jedna od temeljnih uzroka za već dugo održavani smjer čovječanstva prema samouništenju.

Hijerarhija okultnih posvećenja

Kao što je već spomenuto u posljednjem poglavlju, dualizam nije najviša stepenica posvećenja tajnih sila, jer suprotstavljeni svjetonazori u kojima se Bog suprotne strane s vremena na vrijeme naziva "Sotonom" još uvijek barataju Dobro-Zlo razmišljanjem. Međutim, "prosvijetljeni" vjeruju da su onkraj dobra i zla. Takve monistički misleće pragmatičare može se sresti kako u religijskim, tako i u svjetovnim taborima – pretežno u visokim stupnjevima posvećenja.

Na nižim razinama hijerarhije vrijede pozitivne i idealističke vrijednosti: služenje Bogu, dobročinstvo prema drugim ljudima, pomaganje u karitativne i altruističke svrhe. Ovo su ideali koji pokreću većinu ljudi da se uopće uključe u takve organizacije. Oni žele činiti dobro kako bi se suprotstavili zlu u svijetu i pomogli žrtvama. Takvi primjeri su mnoge religijske organizacije i općinski kružoci, kao i svjetovni muški klubovi pod zajedničkim nazivom Service Clubs. Na ovoj razini ljudi zaista čine dobro, časno se trude pomoći drugim ljudima i prevladati egoističnu koristoljubivost. Jedni govore o požrtvovnosti i izbavljenju, drugi o poboljšanju karaktera i samo­spo­zna­ji.