Iščekivanje Luciferovog povratka na "produhovljenu zemlju", došlo je do izražaja u raznim okultnim spisima. Jedan takav ekstremni primjer je knjiga koju je napisao Miguel Serrano, prijašnji diplomat i veleposlanik iz Čilea, pod naslovom Zlatna knjiga – ezoterijski hitlerizam (nije vic, nego vrlo ozbiljno osmišljeno!) Knjiga se najprije pojavila na španjolskom jeziku, a 1987. i u njemačkom prijevodu kao underground publikacija. U rječniku te knjige Lucifer je opisan kako slijedi:
"Lucifer: Nezemaljsko, na propast osuđeno božanstvo, Bog svjetlosti i ljepote, koji potječe od Venere [...] najviši vođa tantričke magije. Povratkom Zlatnog doba, nakon produhovljenja Zemlje, bit će rehabilitiran."
Tko s "Luciferom" i "Sotonom" – u bilo kojoj definiciji – očijuka, nalazi se u opasnim vodama dualizma. Bog i Protubog, ni jedan od njih nije istinski Bog, a na koju god stranu se čovjek priklonio, ne nalazi se nikada na "Božjoj strani", jer se Bog ne može prepoznati kroz dualističku jednostranost.
"Bog" i "Protubog" pojavljuju se u mnogim atraktivnim oblicima i obećavaju svojim sljedbenicima moć i utjecaj. U "religijama" je to već dovoljno demonstrirano, ali jednaka opasnost postoji i u ezoteriji i New Ageu. Upravo ljudi koji sebe vide kao "majstore", "prosvijetljene", "avatare", "velike iscjelitelje" ili "otvaratelje dimenzija" nude rezonanciju koja je pogodna za suptilno zavođenje ega. Za postizanje kriterija razlikovanja čovjek se mora, sa stajališta "kraja vremena", zapitati: Pomaže li mi ova osoba, odnosno učenje da prozrem "zavodnika svega svijeta" i ne dam se od njega ni zavesti ni potresti? To zavođenje nije materijalističko, već u prvom redu magijsko (i tehnomagijsko) i "ezoterijsko", a obećava toleranciju, svjetski mir, jednakost itd. – ali samo pod njegovim diktatom.
Dualizam: Borba poluistina
Borbe koje se vode u našim osobnim životima i na zemaljskoj ravni često su zrcaljenje borbi na astralnim, nevidljivim razinama. Mi ljudi stojimo u sredini između fronti, jer u tim borbama se radi o nama i našim dušama.
Dualizmom dolazimo u područje u kojem slika svijeta nije više isključivo materijalistička. Dualizam tvrdi da fizičko-materijalno ima svoj suprotni pol koji za zemaljske oči nije vidljiv. Dualizam obuhvaća metafizička stajališta i dimenzije koje se smatraju konkretnom stvarnošću. Prema tome, dualnost*** nije mirni suživot suprotnosti gdje jedna strana, zlo, uvijek živi na štetu druge i stremi ka svome cilju – postizanju što je više moguće materijalne moći. To je borba dimenzija, borba između okultnih sila, borba suprotstavljenih "Bogova" koja je nemilosrdna, jer svaka strana teži uništenju druge, kao što svjetlost svaku tamu rastvara i uništava. Svi su uvjereni da danas žive u vrijeme odluke ...
Tragika dualizma je što obje strane koje se bore, slijede poluistinu. Dualizam je nazvan "dualizam" zato što apsolutizira dualnost. Kaže: "Bog nastaje sa suprotnošću"; "Bog ima protivnika"; "Postoje Bog svjetlosti i Bog tame". Ovakav pogled na svijet znači apsolutizaciju relativnog – pozitivnog i negativnog. Tvrdi se da je bog pozitivan, apsolutno Dobro i nalazi se u sukobu sa svojom suprotnošću, negativnim, apsolutno Zlim.
Primjena simbolike svjetlosti i sjene i ovdje pokazuje da takve postavke ne odgovaraju stvarnosti: "Svjetlost i tama su dvije paralelne stvarnosti, dvije međusobno neovisne egzistencije; Tama je druga strana svjetlosti; Ne postoji svjetlost bez tame." Dualizam je, prema tome, uvijek pogrešni zaključak, a svakako je tek jedna od mogućnosti kojom se "svjetlost" od strane tame može pogrešno definirati.
*** | ^Dualnost znači dvojstvo relativnosti koja se već raskolila na suprotne dijelove, zbog čega u svijetu dualnosti ništa ne može postojati bez suprotnosti. Dualizam je svjetonazor koji dualnost (dvojstvo) označava kao temeljni princip bivanja, a "jedinstvo" definira kao nerazdvojno subivanje dviju suprotstavljenih polovica, koje može biti ili paralelno, međusobno upotpunjeno; ili međusobno suzbijajano. |