Premda dualizam ima dvije oštrice, ostaje činjenica da se čovjek mora suočiti s tamnim stranama – u sebi samome i u svijetu. Pitanje podrijetla i biti "zla", jedno je od temeljnih pitanja čovječanstva. U pozitivnom dualizmu, "zlo" ili "Lucifer" ne projicira se na druge ljude, nego se pokušava prepoznati veći smisao iza ovih protusnaga, tako da prestane potreba za neprijateljima. U teozofiji se daju naći jasne rečenice o integraciji, odnosno transcendenciji "zla", što znači načinjanje tabu-teme "božansko značenje Sotone", bez straha od odgovarajućih pitanja.
Takav primjer je antropozofija (da ostanemo u povijesnom okviru teozofije). Utemeljitelj antropozofije, Rudolf Steiner (1861. - 1925.) pokrenuo je 1903. časopis Lucifer da bi se moglo javno raspravljati o temama koje je otvorila teozofija. U svjetlu otajstva Krista i Golgote, Steiner se potrudio i oko Lucifer-gnoze, jer je uvidio da Luciferova sjena ne može biti prevladana sotoniziranjem – kao što ni Isus u duhu Krista "zlo" nije ni prokleo ni sotonizirao, a od njega se, ipak, jasno distancirao. Suprotno teozofiji, Steinerovi stavovi su usredotočeni na Krista; "Lucifer", a posebno "Sotona", više se ne koriste kao imena za Boga, već kao nazivi za "misterij zla". Naime, Steiner je prepoznao da i zlo u samom sebi gradi dualizam u kojem je jedna strana nazvana "luciferskom", a druga "ahrimanskom" ili "sotonskom". S luciferske strane utječe se na umišljenost, (samo)obmanjivanje i "Previše", a ahrimanska strana utječe na otvrdnjavanje (hladnokrvnost), laganje i "Premalo".
Jedna filozofska teza o rozenkrojcerskim, filozofskim i antropozofskim sukobima s dualizmom dobra i zla nalazi da lucifersko svojstvo u ljudima pruža mogućnost slobodne volje. Premda su ti utjecaji štetni i zastranjujući, također nude i snagu koja ljudima omogućuje da se svjesno i slobodnom voljom suprotstave, i tako rastu. Neke škole tvrde da je Lucifer svoju ulogu izabrao slobodnom voljom; ovdje se, dakle, radi o žrtvi Lucifera, "zlog", za dobrobit čovječanstva.
Na kraju, lucifersko-gnostički nazori postaju problematični, jer se vrlo lako može dogoditi da se zlo i sotonsko obogotvore i opravdaju. Ovo je slučaj o kojem se, u kontekstu negativne verzije monizma, treba detaljnije govoriti (u 4. poglavlju).
Negativni dualizam: Moguće opasnosti New Agea
Bog-Đavao dualizam je jedno od glavnih oružja dijaboličnog duha za razjedinjavanje i međusobni bijes ljudi – podrugljivo, u ime Boga. Pripadnici dualističko-religioznih ispovijedi su i najrevniji saveznici materijalizma u borbi protiv spiritizma i ezoterije! Dijabolični duh je očito mnogostran i za svoje ciljeve može upregnuti kako materijalističke, tako i dogmatske stranke.
Budući da negativni dualizam izaziva razjedinjenost, fanatizam i brutalnost, dostatno su ilustrirani kroz religijsku i svjetsku povijest. Također, dualizam obrnutog predznaka, kakav su zastupale razne okultne i ezoterijske struje, krije u sebi zamke i moguće samoobmane. Kako je prikazano na prethodnim stranicama, sekularni pokret "tajnog nauka" proistekao je iz protucrkvenih strujanja. Zašto su ta učenja uglavnom držana u tajnosti, razumljivo je kad se uzme u obzir činjenica da je u njima Bog-Đavao dualizam postavljen naglavce, i "Lucifer" ili čak "Sotona" bio označen kao Bog. Tajnim učenjima pripadalo je i iščekivanje skore promjene koja bi trebala dovesti do zbacivanja crkvenog "lažnog Boga" i s tim povezanim uvođenjem "novog svjetskog poretka"; glavnu ulogu u toj promjeni preuzeo bi svjetski učitelj ili Mesija, koji bi bio istinska svjetlosna osobnost – otjelotvorenje "pravog Boga", Lucifera!
Kad suvremene grupacije meditacijom i molitvama žele stvoriti energetsko polje koje bi trebalo omogućiti pojavu nekog svjetskog učitelja, dobar je savjet držati pred očima gore spomenute kontekste. Primjerice, globalno je rašireno i vrlo intenzivno iščekivanje i zazivanje svjetskog učitelja "Maitreje". Njegov apostol Benjamin Creme, koji već 30 godina radi Maitreja-propagandu, sam sebe vidi kao neposrednog teozofskog nasljednika Alice Bailey (prijašnji Lucifer-trust!).
Istinski božanski učitelji i avatari ne trebaju dugogodišnju propagandu ni pripremu energetskoga polja. Jednostavno se pojave i djeluju, a najčešće se tek kasnije prepozna tko je kao čovjek došao među ljude.
U povijesti teozofskog društva, nasljednica H. Blavatsky, Annie Besant, željela je iznuditi pojavu svjetskog učitelja, te su ona i njezini pomoćnici obznanili pronalazak novog učitelja i Mesije, i to u liku indijskog dječaka Krišnamurtija (kojeg su, navodno, izbavili od siromaštva na ulici). Uzeli su tog dječaka pod svoju zaštitu, i za predstavljanje svijetu osnovali i njegov vlastit red, Zvijezdu istoka. Ipak, taj izabrani svjetski učitelj bio je dovoljno mudar da prozre svoje instrumentaliziranje i pravodobno istupi. Graja oko "novopronađenog hindu-dječaka bila je za Rudolfa Steinera neposredan povod za istupanje iz Teozofskog društva. Kod teme "Mesija", on je jasno naglasio da predstoji Kristov eterični, a ne fizički povratak. Ono što je predstojalo u fizičkom bila je pojava ahrimanskog otjelotvorenja, potpuno jednakog s "drugom Zvijeri" iz biblijskog Otkrivenja.