Imena, dakle, još ništa ne jamče. Jer, na svako biće svjetlosti dolazi jedno biće sjene koje se identificira istim imenom. Jedan Kuthumi ili El Morya (ili Mihael, Maitreja, Isus itd.) ima mnogo oponašatelja u sferi odvraćenoj od svjetlosti. Bića sjene mogu uvijek samo oponašati – svakako, vrlo maštovito, drsko, i često varljivo istinito.
Vrijedi i suprotno: Svako biće sjene je preslika jednog "originala" iz svjetlosti. To vrijedi i za "Lucifera", koji je sjena prvobitnog Lucifera, istinskog svjetlonoše, naime Krista koji je kao svjetlost došao u tamu. (Iv 1, 9-10)
Ime "Lucifer" samo po sebi nije negativno ime, a u Bibliji nije nigdje ni spomenuto. Jedina naznaka nalazi se u Izaiji 14, 12, u vezi sa svrgnutim kraljem Babilona: "Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin!" (ili: "ti sjajna zvijezdo Danice!") grčka riječ za Danicu, današnju Veneru, je heosphoros, "donositelj jutarnjeg svjetla", na latinskom Lucifer. U Novom zavjetu (Otk 22, 16) je "Danica" također Isusovo ime: "Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica". U ovom značenju, ime "Lucifer" je u prvim stoljećima kršćanstva korišteno čak kao klerikalno ime. Poznat je bio biskup Lucifer od Cagliarija koji je živio u 4. st. U nekim teozofskim i okultnim krugovima "Lucifer" je bilo ime Boga, definiranog kao "Gospodar svjetlosti" koji će na samom kraju svijet osloboditi od tame.
Tako, kada netko zaziva Isusa, sasvim je moguće da prizove neko negativno biće koje ljude zavodi i zasljepljuje. Ili može dosegnuti istinskog Isusa. "Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima". Suprotnost je isto moguća: ako netko pod "Luciferom" ne podrazumijeva paloga anđela, nego istinskog svjetlonošu, to je zapravo isto što i prizivanje Krista. Izazivački rečeno: U ime Boga i Isusa učinjeno je mnogo više zlodjela nego u ime Lucifera ili do tada uglavnom nepoznatih "majstora" kao što su Kuthumi, El Morya, Saint Germain, Aštar, itd.
Očito je svijest ta koja odlučuje hoćemo li se povezati s razinama svjetlosti ili tame! Ipak, vrlo je opasno imena "Sotona" i "Lucifer" koristiti u pozitivnom smislu, jer su ta imena astralno preopterećena. Upravo zato što u svjetlosti postoji istinski Lucifer (Krist), u svijetu tame postoje određena bića nesvjetlosti koja također nose ovo ime i s njim se snažno identificiraju. Zato prizivanje negativno opterećenih imena zapravo uvijek stvara rezonanciju za mračne utjecaje. To su morale iskusiti i organizacije koje ime "majstora" monopolistički zahtijevaju za sebe i "Lucifera" označuju Bogom. Utjecaji koji su time privučeni gomilaju se u obliku internih borbi za moć, materijalističku orijentaciju i zanose se okultnim.
Ipak: Unatoč svim ljudskim nesavršenostima sudionika, fenomeni spiritizma i medijumizma temeljili su se na stvarnim događajima, zato su imali potencijal da mnogim ljudima posreduju jedan prošireni horizont svijesti. Za što će se taj prošireni horizont upotrijebiti, drugo je pitanje. Neki su primijenili svoje novo, ezoterijsko znanje da bi dosegli svestrano razumijevanje Boga, što je vodilo razvitku istinskih božanskih osobina: ljubavi, praštanju, istinoljubivosti i slobodi (od ovisnosti, laži, diktata ega, itd.), i osobnom, unutarnjem odnosu s Kristom. Drugi su, opet, težili da preko medijumizma i spiritizma postignu osobne senzacije, ekskluzivno znanje i svjetovnu moć za njihove institucije. U okultnim krugovima "Trećeg Reicha" (i ne samo tamo) željelo se čak preko medijalnih kontakata zadobiti tehničko znanje za tajna i čudesna oružja.
Pozitivni dualizam
Dualizam je u svojoj biti raskolnički, zavađajući svjetonazor. Ali, kako je iskustvo pokazalo, mnogi ljudi nisu spremni za zrelu samoodgovornost i trebaju zadane smjernice koje će im reći tko i što je "zlo", odnosno "dobro". Religiozni dualisti koji sotoniziraju sve što se ne može uklopiti u njihovo vjerovanje mnogim ljudima čine nepravdu, ali u tom napadanju postoji mogućnost da se drže podalje od zaista dijaboličnih zavodljivosti. To može biti relevantno, prije svega, ako se pojave pretkazane 666-sile, s namjerom da uspostave svoj "svjetski poredak". Fundamentalistička uvjerenost, hranjena u odgovarajućem okružju, može dati određenu snagu koja vjernicima u odlučujućim trenucima, možda, omogućuje da ostanu neustrašivi i odlučni. Oni koji su sotonizirani od dogmatskih vjerskih sustava morali bi sami biti oprezni i vježbati božansko praštanje.