Razlog za ovu "najstrašniju i najopasniju od svih teoloških dogmi", predstavnici okultizma vide u krivoj monoteističkoj predstavi Boga. Teozofija Helene Blavatsky okrenula se, u prvom redu, protiv "antropomorfnog" monoteističkog Boga koji voli i mrzi, žesti se i proklinje, koji je naprasit i pristran. U ovom pogledu je teozofija također kontradualizam, odnosno dualizam s suprotnim predznakom. Dotadašnji Bog je označen kao Đavao, a sotonizirani "Đavao" kao Bog – iako prema teozofskoj ezoteriji ne postoji "personificirani" Bog, kao ni "personificirani" Đavao. Ako čovjek hoće Đavla, kaže Blavatsky, onda je starozavjetni Bog najbolji kandidat za taj naslov. Pravi svjetlonoša, onaj koji svladava "grijeh" i "tamu" je "Sotona", prozvani Lucifer. Kao što je već spomenuto, takvo stajalište nije ništa novo. Blavatsky je samo bila prva koja ga je otvoreno izgovorila pred cijelom javnošću:
"[Ovdje] su filozofski sustavi gnostika i prvobitnih judeokršćana, nazarena i ebionita razmotreni u potpunosti. Oni pokazuju kakvo je viđenje Jehove u onom vremenu postojalo u nekim skupinama izvan krugova mojsijevskih Židova. On je od strane svih gnostika mnogo više bio identificiran s principom zla nego principom dobra. Za njih je on bio Ilda-Baoth, "Sin Tame" [...] tako je "Sotona", čim više nije bio razmatran u praznovjernom, dogmatskom, nefilozofskom crkvenom duhu, rastao uvis do veličanstvene slike onoga koji od zemaljskog čini božanskog čovjeka, koji [...] ih oslobađa od grijeha i neznanja, a time od smrti."
Autorica Tajnog nauka bila je svjesna da dualizam opstaje i u ovoj interpretaciji, samo s promijenjenim predznakom, ali ga ona ne želi zaobići, nego jasno označava fronte i odvažno baca rukavicu Bog-Đavao religijama:
"Okultni nauk obrće karaktere na neobičan način; antropomorfni arhanđeo kod kršćana i čovjekoliki Bog kod hindusa u ovom slučaju predstavljaju materiju; a Zmaj ili zmija – duh. [...] dok posljednje [kršćanska simbolika], zbog dogmi o Sotoni i njegovoj ćudi, umanjuje prirodu svog navodno beskonačnog, apsolutno savršenog Boga i začinje najveće zlo i najveće prokletstvo na Zemlji, vjeru u personificiranog Đavla. [...] Da se stvari pojasne jednom zauvijek: Ono što svećenstvo svake dogmatske religije, osobito kršćanske, označava kao Sotonu, neprijatelja Božjeg, u stvarnosti je najviši božanski duh – okultna mudrost na Zemlji koja se, naravno, suprotstavlja svakoj svjetovnoj prolaznoj varci, uključujući i dogmatske, crkvene religije. Rimska Crkva, netolerantna, licemjerna i okrutna prema svima koji ne žele biti njeni robovi [... i protestantska] pokrenute su od istog duha mračnog fanatizma koji je potaknuo farizeje da proklinju Isusa riječima: 'Nismo li mi dobro rekli da si opsjednut zloduhom'?"
Iz biografije Helene Blavatsky vidljivo je da je imala intenzivne veze i razmjenu misli s tajnim ložama, osobito s članovima Slobodnog zidarstva. Njezin burni život tipična je ilustracija prijatelj-neprijatelj dualizma u okultizmu. Zbratimila se sa različitim pripadnicima loža na temelju principa "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj". Premda je u svom antimaterijalističkom i anticrkvenom pohodu stekla (tobožnje) prijatelje, njezina medijalnost i utjecajna osobnost upotrijebljene su za tuđu korist. Rudolf Steiner, koji je deset godina bio jedan od vodećih, ali kritičnih članova Teozofskog društva, a kasnije utemeljitelj "antropozofije", dijagnosticirao je da je gospođa Blavatsky u kasnijim godinama života upala u "okultno zatočeništvo".
U svojim knjigama, koje još i danas vrijede kao temeljna djela ezoterije, utemeljiteljica teozofije izmiješala je vlastito znanje s tajnim naukom indijskih dokumenata iz Veda i Purana, kabale, rozenkrojcera i masona – čime je šira javnost po prvi put i bez posvećivanja u lože mogla doznati sadržaje Tajnog nauka. Da je teozofija tijesno surađivala s masonskim krugovima pokazuje se i time što je Alice Bailey, jedna od najznačajnijih predstavnica teozofije među Blavatskinim nasljednicima, bila visoko rangirana u masonskom pokretu. Postoji jedna slika na kojoj se ona može vidjeti s oznakom pripadništva loži.
U drugom tomu Tajnog nauka, u poglavlju pod naslovom Sveti Sotona, autorica navodi stihove koji snažno podsjećaju na masonski izvor:
