Jedan tipičan primjer za to daje Albert Pike koji je za vrijeme u kojem je živio bio izuzetno mnogostran: jezični genije, autor knjiga, novinar, glavni odvjetnik Arkansasa (SAD), visoki vojni časnik, a istovremeno i utjecajni Veliki majstor Lože. Pripadao je vodećim masonima 19. stoljeća u SAD-u.
"Većina ljudi će, bogovjerni kakvi jesu, nakon razočarenja u kršćanstvo i time bez orijentacije, zabrinuto pogledati na novi ideal, bez znanja koga ili što bi trebali obožavati. Tada su ljudi zreli primiti čistu svjetlost kroz svjetsku objavu čistog Luciferova učenja, koje će, konačno, moći biti izneseno u javnost. Ta objava će se nadovezati na sveopći reakcionarni pokret koji će proizaći iz istovremenog uništenja kršćanstva i ateizma."
"Masi moramo reći sljedeće: Častimo Boga, ali naš Bog je obožavan bez praznovjerja. [...] Lucifer je Bog; na nesreću je i Adonai također Bog. Jer po vječnom zakonu ne postoji svjetlost bez sjene, ljepota bez ružnoće, bijelo bez crnoga. Apsolutno može egzistirati samo u liku dvaju božanstava: tama služi svjetlosti kao pozadina [...] Dakle, doktrina sotonizma je hereza, te istinska i čista filozofska religija je vjera u Lucifera, suprotnog, istovrijednog Adonaiu. Ali Lucifer je Bog svjetlosti, Bog dobra, koji se bori za čovječanstvo protiv Adonaia, Boga tame i zla."
(Albert Pike, Instructions, 04. svibnja 1889.)
Nakon dosad izloženoga, ne bi trebalo biti teško prozrijeti poluistinu ovakvog dualizma: Svjetlost nije naprosto suprotnost tami, kao što svjetlost i tama nisu dvije izjednačene stvarnosti. Tko smatra da Apsolutno može postojati samo u obliku dvaju konkurentnih božanstava, taj samo apsolutizira relativne sile ili prisutnosti. U primjeru svjetlosti i sjene, takvo vjerovanje tvrdi da s druge strane tame ne postoji neovisna svjetlost.
Dualizam ne da svijetu odahnuti i priječi svaki pravi mir, što se upravo i danas pokazuje kad religije i okultne sile tajno, a neke i otvoreno, raspiruju eskaliranje sukoba. Primjerice, islam tvrdi da je Allah Bog, ali Allah nije i izraelski Bog jer taj Bog i nije Bog. Isto, ali sa suprotnim predznakom kažu i mnogi judeokršćanski krugovi. Svi oni se jasno razgraničuju od dalekoistočnog Boga. Hinduistički Bog je za njih "neprijatelj" i "protivnik", a budizam kao ateistička religija je neskriveni "suparnik" koji posvuda ubire velike simpatije. Uz to, diljem svijeta najbrže rastuća religija je islam.
Kome pogled ne seže dalje od dualizma, ne može ništa drugo ni znati, nego braniti vlastitu stranu. Zapanjujući je psihološki fenomen da čovjek uvijek smatra kako je strana kojoj on pripada bolja. Ovo se može ispoljiti u obraćenstvo: znači, čovjek prelazi s jedne na neku drugu koja mu obećava najviše uspjeha. Na ovakav način bore se različiti "Bog" – tabori za ljudske duše.
Kojem taboru netko pripada ovisi o više činilaca. Pokretačka sila koja nije za podcjenjivanje je sebičnost i želja za ego-moći ("Želim pripadati pobjednicima"), a na jednoj dubljoj razini i strah i potresenost ("Ako sam na pogrešnoj strani, pobjednički Bog će me kazniti"). Međusobne borbe pokazuju, međutim, da strane koje se definiraju dualistički ne nadilaze poluistine.
Sažetak
- Egzistencijalni raskol bivanja na dušu i tijelo, život i smrt, dobro i zlo, zahtijeva pojašnjenje. Jedno od najutjecajnijih je dualizam: učenje da je dualnost (dvojstvo) temeljni princip bivanja i da je "jedinstvo" nedjeljivo zajedništvo dviju suprotstavljenih polovica; i sama svjetska povijest određena je s dvije različite sile, čija bi borba mogla završiti pobjedom "svjetlosti" nad "tamom".
- U sustavima vjerovanja s religijski prožetim dualizmom, istaknuta je suprotnost "smrtnog tijela" i "besmrtne duše", što je s jedne strane dovelo do neprijateljskoga stava prema tijelu, a s druge do muške dominacije.
- Zabluda filozofsko-znanstvenog dualizma dovela je do radikalnoga "znanstvenoga naturalizma", koji tvrdi da je duhovno funkcija materijalnoga.
- Krajnost religioznog dualizma je dualistički gnosticizam koji duhovno označava kao Kraljevstvo Božje, a materijalno kao Kraljevstvo Vraga, "kneza Zemlje". U skladu s tim, ovaj svjetonazor tijelo vidi kao djelo Vraga, što vodi neprijateljstvu prema tijelu i preziru prema smrti.
