"Ta dat ću vam usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ni oduprijeti nijedan vaš protivnik." (Lk 21, 15)
U to vrijeme, rečeno je, dogodit će se ono što se još nikada nije dogodilo, niti će se ikad više dogoditi (Mt 24, 21). Sudeći po tome, božanska pomoć i čuda uzet će oblike kakvi dosad nisu viđeni.
Čuda su se uvijek događala, osobito u vidu čudesnih iscjeljenja, nazvanih i spontanim izlječenjima. Događaju se kada se duhovnim snagama, kroz ispravni unutarnji stav, omogući da neposredno djeluju na materiju. Tada se povezuju individualna moć iscjeljenja s univerzalnim stvaralačkim snagama, tako da tijelo odjednom, kao "samo od sebe", opet uspostavlja prvotni, zdravi red. Kombinacija individualne i univerzalne snage je ono što veliki iscjelitelji nazivaju "božanskim iscjeliteljskim strujanjem".
Djelovanje moći samoiscjeljenja ne može se postići voljom ega. Zbog toga je rečeno "Vjera te je tvoja ozdravila". Imajući u vidu "kraj vremena", ova perspektiva je od životne važnosti, prije svega kad se pojave nove bolesti ili "vlast babilonska" bude nudila samo vlastite "čarobne napitke", zabranivši prirodna ljekovita sredstva. Ako se to dogodi, dobar je savjet ne biti gnjevan na zabranjivače i protiv nadmoći ne jurišati u prosvjede. Takav diktatorski čin bio bi znak da ne trebamo više ovisiti o vanjskim lijekovima, pa ni onima homeopatskima, već je došlo vrijeme da se potpuno oslonimo na Božju pomoć i iscjeljujuće strujanje. (To, naravno, ne znači da već danas treba prekinuti s lijekovima. Navedene su samo hipotetičke zamisli o scenariju "kraja vremena" koji se možda uopće neće dogoditi.)
Često se postavlja pitanje kako će biti moguće živjeti ako čovjek bez "znaka" neće moći ni kupovati ni prodavati. Ovdje je čin vjere i pouzdanja životno važan. Primjerice, može se dogoditi – kako je i predviđeno – da se naša fizička tijela transformiraju i u kratkom roku postignu sposobnost življenja od "svjetlosti i ljubavi" (sanskrt. prana). U toj fazi živjeti bez fizičke hrane neće biti omogućeno samo nekolicini svetih.
Kada je naša svijest ispunjena božanskom inspiracijom, moguć je toliki utjecaj na tijelo da čak ni bolesti, glad i katastrofe ne mogu naškoditi.
Vrijeme preokreta: "Neće uminuti naraštaj ovaj"
Vratimo se na početak poglavlja: Je li se Isus prevario kad je rekao da će još ova generacija vidjeti "kraj"?
"Tako i vi kad sve to ugledate, znajte. Blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." (Mt 24, 33-35)
Ovo govoreći, Isus nije mislio na vrijeme u kojem je on živio, već na jedno daleko vrijeme u kojem će simptomi koje navodi postati vidljivi: ratovi diljem svijeta, prenapučenost, glad, potresi, pojave lažnih proroka koji dolaze u ime Isusa (ili mira), oskvrnuće jeruzalemskog Hrama. Zanimljivo je da je Isus predvidio uništenje tada novog, drugog jeruzalemskog Hrama nedugo prije nego što se dogodilo, i tada spominje da će na "kraju vremena" tamo stajati jedan hram. Kad se sve to dogodi, još isti naraštaj će doživjeti "kraj" dotadašnjeg svijeta.
Predviđajući uništenje Hrama, Isus je mislio na svoj naraštaj:
"Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovu generaciju! [...] Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! [...] Evo, napuštena vam kuća." (Mt 23, 36-38).
Isus je izrekao ovo pretkazanje oko 30. godine. Drugi jeruzalemski Hram uništili su Rimljani 77. godine. To je Isusova generacija još mogla doživjeti.
Kraj Drugog svjetskog rata i osnivanje države Izrael koje je potom uslijedilo dogodili su se prije 60-ak godina. Tadašnja mladost danas je stari naraštaj. Hoće li "kraj" – kraj licemjerja i laži – uspjeti doživjeti? Hoće li prije toga još doći do izgradnje "trećeg hrama"?
