U umjetnosti ovih mladića nije bilo ničeg intelektualnog i ničeg poetičnog u klasičnom smislu. Ono što su nesvjesno napravili bila je zamjena "lijeve polovice mozga" onom "desnom"; od glavom vođene muške polovice ("Što drugi misle?") ka intuitivnoj ženskoj polovici, čime je prizvan divlji i impulsivni potencijal u ljudima. Oni su pjevali iz "trbuha" , Elvis čak i iz kukova. I svi su mogli plesati i "izletjeti iz kože". Ono što su mladi slušatelji i slušateljice mogli iskusiti kroz ovu muziku bilo je za njih nešto posve novo, nešto što je u tom društvu dotad jedva postojalo: osjećaj ekstaze i oslobođenja.

Elvis Presley imao je devetnaest, Buddy Holly sedamnaest, a Ritchie Valens petnaest kad su počinjali, uz dva ili tri kolege muzičara, nastupati na pozornici. U tim počecima, pioniri su utjelovili istinski idealizam i bezbrižnu raspojasanost – i zabavljali se šokirajući uštogljene odrasle. Istovremeno, u srcima mladih progovorilo je nešto što je uvelike nadilazilo samu muziku i radost plesanja. Njihova karizma i utisak koji su ostavljali otkrivaju da se ovdje radilo o više nego samoj muzici. Ovdje su se "stare" duše sporazumjele da se istovremeni inkarniraju kako bi provele daljnji korak u transformaciji Zemlje. To nije bio ni prvi ni posljednji korak, no ipak jest jedan jako važan.

"Ljubav", od divljih songova, preko ljubavnih pjesama i balada do gospela, bila je glavna tema ove nove muzike, prije svega kod Elvisa Presleya (1935 - 1977). Je li on manjak ljubavi na Zemlji osjećao tako snažno zato što je u svijetu iz kojeg dolazi ljubav prirodni realitet? Da li se stoga "ovdje dolje" nikada nije zaista osjećao kod kuće, naročito u njegovim zadnjim godinama? Buddy Holly (rođ. 7. rujna 1936.) imao je dvadeset jednu, a Ritchie Valens (rođ. 13.svibnja 1941.) sedamnaest kada su 3. veljače 1959. poginuli u avionskoj nesreći, zajedno s pilotom i još jednim pjevačem, Jiles P. Richardsonom, poznatim kao "The Big Booper" (rođ. 24. listopada 1930.).

Naravno, ova muzika sama po sebi nije još značila "pro­svjet­lje­nje". I ne radi se o tome da se nekome ova muzika mora osobno sviđati. Međutim, tada su se otvorila vrata kroz koja su na mnogo načina učinila dostupnima nove putove. Sada je bilo moguće ostaviti za sobom površni materijalizam i puritanizam i pronaći jedan otvoreniji, slobodniji životni stil. Mnogi ljudi osjećali su se poraženi ovom novom slobodom, i zašli su u drugu krajnost, dekadentni hedonizam i nihilizam. Ali, u otvorenom polju između oba ekstrema postojala je također i mogućnost pronalaženja "zlatnog srednjeg puta", što je ponajprije bila (i jest) zadaća sljedećih generacija.

Danas je otvoren cijeli široki spektar: od dekadencije do transcendencije. Mi, na našim širinama, imamo slobodu, a i od­go­vor­nost, donijeti na Zemlju nove dimenzije svijesti, ljubavi i duhovnosti, prije svega u odnosu muškarca i žene (nakon pet tisuća godina potiskivanja). U velikim dijelovima svijeta muškarac i žena i danas podnose kontrolu vlastite obitelji, društva i religije. Kad god se čita, govori ili prakticira ono što ne odgovara zadanim misaonim obrascima, pa bilo to i u vlastita četiri zida, postoji opasnost da muž ili žena ode k roditeljima, svećeniku, vođi sinagoge ili džamije, k guruu ili predstavnicima partije (npr. u Kini) kako bi podnijeli izvještaj ili pitali je li "to" dozvoljeno.

U takvim predefiniranim društvima obiteljske strukture su uglavnom vrlo jake (jesu li i harmonične, drugo je pitanje), jer je socijalno okružje određeno kolektivom. Samohrane majke su u katoličkim zemljama, u islamu, judaizmu, hinduizmu, a i u ko­mu­ni­stič­koj Kini veliki izuzetak. Kolektiv stvara jasno definiran okvir u kojem svaki član ima svoju poziciju i sigurnost. Međutim, okvir također stvara jak društveni pritisak i ograničenje, koje tek rijetki nadilaze. U zapadnim zemljama taj je okvir u velikoj mjeri prevladan, što sobom nosi dezintegracije, ali i jedinstvene nove šanse. Utoliko je važnija svijest duhovne individualnosti, jer bez nje propuštamo ponuđene šanse, a ono što preostaje jest gubitak orijentacije i propast: stanje današnje "zapadne" civilizacije.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .