(67, 6; 96, 1-3)
Ovo su Isusove riječi, kako su zabilježene i proslijeđene od svjedoka i apostola Filipa. Koga čudi što su crkveni vođe pokušavali ovo evanđelje potpuno povući iz prometa? To im je uspijevalo 1700 godina, ali je onda, na njihov bijes, opet pronađeno – znakovito – u Egiptu! (Službeni stav crkve prema ovom spisu kaže da se radi o kasnom sektaškom spisu gnostika, koji nije povijesno relevantan.) Sad kad poznajemo Filipovo evanđelje, možemo ostatke tragova tog ezoterijskog učenja otkriti i u četiri biblijska evanđelja. Isus je više puta koristio poredbu djevice i zaručnika (Mt 9, 15; 22, 30; 25, 1-12), a citirao je i Postanak 1, 27-31, gdje stoji da je Bog stvorio ljude na svoju sliku, kao muškarca i ženu, i da je Bog to djelo smatrao dobrim. A dodao je i da, zbog ljubavi, muškarac napušta oca i majku kako bi živio sa svojom suprugom. "Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja." (Mt 19, 6-7)
Usporedimo ovdje citirane riječi s Filipovim evanđeljem: "Neka se žena sjedini sa svojim suprugom u bračnoj ložnici. Jer dvoje koji se ujedine u bračnoj ložnici više se neće odvajati." Isus ovdje očito u prvom redu misli na duhovno posvećenje, a tek onda na društveni kodeks. To se pokazuje i kroz njegov razgovor s ženom iz Samarije koju je potpuno poštivao i s kojom se čak šalio – unatoč njenih pet razvoda!
Isusov osvrt na Postanak 1, 27-31 sadrži također jedan neortodoksni element. Kad se kaže da je Bog stvorio muškarca i ženu na svoju sliku, onda to ne znači ništa manje nego da sam Bog također ima "muški" i "ženski" aspekt. U židovskoj duhovnoj tradiciji to nije tajna, jer ona poznaje trojstvo Oca, Majke i Djeteta: Jahve, Šehina i "Malkut", stvaranje. U crkvenom tumačenju ovaj je misterij iskrivljen u mušku doktrinu Oca, Sina i Duha Svetoga. Hebrejska riječ Šehina podsjeća na sanskrtsku riječ Shakti, koja je također ime ženskog aspekta Boga, zajedno sa Shivom, muškim aspektom. Kad je Bog Otac i Majka, to se odnosi samo na stvaranje. Ispod toga nisu više Otac i Majka, već Ljubljeni i Ljubljena. Isto tako, i Bog kao apsolutna individualnost, kao jedinstvo dvojnosti, ima aspekte Ljubljenoga i Ljubljene, na što u vedskom otkrivenju ukazuje misterij Radha-Krišne. Također i Jahve i Šehina imaju te aspekte – a upravo tako i čovjek, stvoren na sliku Božju.
Što se konkretno podrazumijeva pod "sakramentom bračne ložnice", Filipovo evanđelje ne otkriva. Tipična značajka govora posvećenih jest simbolička višeznačnost koja ne niječe sam simbol. To čini iskaz kriptičnim i višeslojnim:
"Savršeni će poljupcem biti začeti i rođeni. Zato ljubimo jedno drugo, da budemo začeti milošću koja je u svakome od nas." (31, 1-3)
Ove su riječi nedvojbeno promišljene simbolički. Ali, jesu li samo simbolične? Poljupci Isusa i Marije bili su fizički (i javni), inače se njegovi učenici ne bi oko toga uznemiravali.
Ova intimna učenja nisu ni u kom slučaju imala za cilj propagiranje free sexa ili seksualne magije. S druge strane, jasno su pokazivala da seksualnost nije ništa loše ni grešno; u odgovarajućem odnosu muškarac-žena, ona je sveta: "milošću, koja je u svakom od nas."
"Veličajan je sakrament braka. Bez njega ne bi bilo svijeta. Jer postojanje svijeta ovisi o ljudima, a opstanak ljudi o vjenčanju. Promislite sada najprije o odnosu bez seksualnih primjesa [jer to je nebeski uzor]. On ima golemu snagu! Seksualne primjese samo su odraz. "
(60, 1-5)
"Proste, smrtne ljudske čulnosti ne trebaš se ni bojati, niti voljeti je. Ako se bojiš, ona je tvoj gospodar. Tko se boji, ona nad njim vlada. Tko je voli, ona ga sakati i opsjeda." (62,1-3)
"U ovome svijetu postoji sjedinjenje muškarca i žene, samodopunjivanje snage i slabosti. U nebeskom svijetu, sjedinjenje je nešto drugo." (103, 1-2)
Kao što je već spomenuto, uništenje harmonije između muškarca i žene bila je glavna taktika mračnih sila u njihovu stremljenju ka zadobijanju moći nad svijetom. Isus nam je povjerio zašto oni to rade:
"Postoje muški i ženski nečisti duhovi. Muški žele općiti s dušama koje obitavaju u ženskim tijelima. Ženski žele općiti s dušama koje obitavaju u muškim tijelima. [...] Ali, kada vide ženu i muškarca jedno uz drugoga, ženski se duhovi ne mogu približiti muškarcu, ni muški duhovi ženi, a nitko od njih se to ne bi ni usudio. Tako, dakle, stoje odnosi između anđela i duhova i njihovih ljudskih odraza." (61, 1-3/8-9)
