Povratak suosjećajnosti/osjetljivosti
Važan dio naše zaštite jest promjena naše svijesti i do promjene će zasigurno doći nastavimo li se baviti svojim unutarnjim inventarom. Smatram da je prava potvrda pozitivnog pomaka u tom smjeru obnavljanje senzibilizacije na život koji nas svakodnevno okružuje. Naime, ono čemu smo kontinuirano izloženi tijekom cijelog života je dirigirana desenzibilizacija, čijim su se stvarnim apostolima pokazali – psihopate,17 lišeni jedne od najvažnijih odlika ljudskog bića: suosjećanja. Negiranje i uništavanje suosjećajnosti doslovno vodi k dehumanizaciji. Desenzibilizacija (ili bi mogli čak reći masovna psihopatizacija) dobila je pravi zamah u posljednjoj polovici prošlog stoljeća, između ostaloga zahvaljujući blagodatima informatičke i telekomunikacijske tehnologije i modernih medija. Na ovaj nas način, vojske agenata svojim nekritičkim papagajskim ponavljanjem unaprijed pripremljenih vijesti, koje su često lišene najosnovnijih provjera autentičnosti, pretrpavaju informacijama i čine potpuno imunima na ljudska stradanja. Ovdje ne bi trebalo zaboraviti oca recepture koja se zove "odnosi s javnošću" (engl. public relations ili PR management), Freudovog nećaka, E. Bernaysa. Ogromnu ulogu u našoj desenzibilizaciji svakako igra kontrola tj. programiranje uma, za što se može uvelike zahvaliti i dostignućima nacističkih "znanstvenika", koji su svoje eksperimente na ljudima iz konc. logora nastavili pod blagoslovom američke administracije, unutar projekata CIA-e te kasnije FBI-ja i NSA-e. Jedan od najdramatičnijih primjera koji su dospjeli u javnost (koliko ih je ostalo u tajnosti teško da ćemo uskoro doznati) je MK-ULTRA. Zašto je ovo sve skupa važno? Zato što znanje štiti, i dok god ne budemo znali (i razumjeli) što, tko i na koji način utječe na nas, nećemo se moći od toga niti adekvatno zaštititi.
Govoreći o desenzibilizaciji, nemoguće je zaobići tzv. teroristički čin arapskih ekstremista danas poznat kao "9/11", koji se dogodio 11.9.2001. i na temelju čega je počeo još jedan globalni "lov na vještice" (tada su to bili Bin Laden i Sadam), i počeo izazivati sve ono što lov na vještice karakterizira: osjećaj nemoći i nesigurnosti, nepovjerenje i strah. Tada su se naši "zaštitnici" pokrenuli u "rat protiv", a što uključuje i ukidanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Ovdje ne bi smjeli zaboraviti koliko je važna bila desenzibilizacija svjetske javnosti, koja je na ovaj ili onaj način dala svoj "mandat" takvim zaštitničkim snagama i njihovim "humanitarnim intervencijama". Ako razmišljamo o suosjećajnosti, onda je i u ovom slučaju ponovljena ista dinamika od strane mračnih sila: igralo se na suosjećajnost prema žrtvama napada i energije masa usmjerile su se prema planiranoj meti: "zlim Arapima". Meta je već prije pripremljena od istih snaga koje su i zaslužne za tu tragediju. Na osnovu onoga što se do sada dogodilo nakon "9/11", današnje SAD nalikuju na predratnu Hitlerovu Njemačku i za vidjeti je što će psihopatska elita sve još ponuditi Amerikancima i tragom "zakona o spojenim posudama globalizacije" i ostatku svijeta (prisjetite se samo domaćih klauna koji vode političko-ekonomski cirkus čija smo publika). Odnosno, postavlja se pitanje je li ovaj udarac na ljudska prava i slobode samo priprema za još dramatičniji događaj za čovječanstvo, koji se tek treba dogoditi?
Desenzibilizacija, čija bi učinkovitost bila nezamisliva bez dobro kontroliranih masovnih medija, čini da sve postane moguće pa tako i npr. potpuna ravnodušnost prema prisustvu hrvatskih vojnih snaga u Afganistanu ili pak održavanje 4. židovskog filmskog festivala u Zagrebu, koji bi nas trebao upoznati s Holokaustom – u isto vrijeme kada se odvijala krvava drama s konvojom za pomoć Gazi pod židovskom okupacijom! Tko će se zamarati podrškom američke ili židovske agresije, dok su oči nacije uperene u Severinu ili slične proizvode/brendove industrije zabave?
17 | ^Psihopate često mogu, čak i bolje nego normalna ljudska bića, oponašati suosjećanje, a nedostatak istoga kod njih, prema nekima, čini ih upitnima kao stvarnim ljudskim bićima, bez obzira što se po vanjštini (svome fizičkom tijelu) ne razlikuju od normalnog čovjeka. |