• Bližnji i voljeni – neki astralni fragmenti javljaju da jednostavno nisu znali gdje trebaju otići (iako su vidjeli Svjetlo), ali tvrde i da se nije pojavio nitko njima poznat. Uz određenu pomoć astralni fragment će se ponovno moći susresti sa nekim tko mu je bio blizak i drag za života (iako to može nekada biti i neka životinja, a ne osoba). Ponovni poziv i pojavljivanje bližnjih i voljenih izvodi se u slučaju kad im se u trenutku smrti astralni fragment nije htio pridružiti zbog svojih uvjerenja da će od njih biti osuđen i odbačen. U ponovnom pojavljivanju, važno je da fragment osjeti atmosferu oprosta i prihvaćanja, topline i bliskosti, što će mu olakšati donošenje odluke o napuštanju domaćina.
• Priprema pred odlazak – neki se astralni fragmenti mogu zbog traumatske smrti osjećati prljavo, necjelovito ili nedostojno ponovnog susreta sa svojim bližnjima i voljenima i biti nespremni za odlazak u Svjetlo. Ovdje se fragmentu može pomoći u iscjeljivanju uz pomagače iz Svjetla, koji će sve iscijeliti i promijeniti sliku o tijelu u svijesti fragmenta, kako bi se osjećao spremnim i dostojnim za nastavak koji slijedi.
• Traženje oprosta, razmjena blagoslova, ispraćaj u Svjetlo i ostavljanje mogućnosti za povratak – u posljednjoj fazi astralni fragment bi trebao iskomunicirati traženje oprosta s domaćinom i razmjenu blagoslova (dobrih želja i darova) prije odlaska u Svjetlo. Dr. med. L. Ireland-Frey kaže da je u ovoj fazi često koristila dva stara pravila: srebrno – "Ne čini drugima ono što ne želiš da se čini tebi", kako bi entitet lakše zatražio oprost za svoje djelovanje, a nakon toga i zlatno – "Čini drugima ono što bi želio da drugi čine tebi", te kaže da je ovakav moralan savjet bio ugodno iznenađenje ne samo za neljudske entitete već i za astralne fragmente, jer ništa slično nisu imali prilike čuti u prošlim životima.6
• Na kraju ostaju i još dva "tehnička detalja": prvi je dobivanje eksplicitne dozvole od domaćina da se nakačeni fragment može otpustiti, a drugi je ostavljanje mogućnosti da se vrati, ako još uvijek postoji nećkanje ili/i najmanja sumnja da mu se boravak u Svjetlu neće svidjeti. Dopuštenje domaćina treba biti u skladu s njegovim slobodnim izborom, jer postoje situacije kada domaćin ipak odluči dopustiti "gostu" da ostane jer isti ima određene kvalitete (npr. neki umjetnički talent ili majstorsku vještinu) od kojih nije spreman prestati profitirati.
• Savjetnik, ukoliko sam nema osobine vidovitosti, može zatražiti od domaćina da mu potvrdi odlazak astralnog fragmenta u Svjetlo kako bi bio siguran da može nastaviti dalje.

Demonski entiteti

Osnovna razlika između crkvenog egzorcizma i postupka oslobađanja očituje se upravo u postupanju s demonskim entitetima, mračnim bićima ili energijama. Ovaj postupak uzima u obzir da su i takvi entiteti potekli od Stvoritelja, iz Svjetla, i da imaju Božansku iskru u sebi. Takva bića su "pala", odmetnuvši se svojevoljno (često obmanuti zbog neznanja, znatiželje ili želje za osobnim dobitkom) od Svjetla, koje nije prestalo postojati u suštini njihovog bića. Iz raznih su razloga to zaboravili i prestrašeni kaznom Zloga, počeli su raditi sve protivno Svjetlu. Bez obzira na to, takva bi bića trebala također dobiti mogućnost povratka u Svjetlo. Ovakvo postupanje ima još neke praktične razloge: ako se demonski entitet samo istjera iz domaćina (što je konačni cilj crkvenog egzorcizma), demonski entitet će se moći ponovno vratiti istom domaćinu ili pronaći novoga koji često može biti i sam egzorcist! Više informacija o crkvenom egzorcizmu može se pronaći u 13. poglavlju.

Rad s demonskim entitetima temelji se na radu koji je ponudio Baldwin7 i u osnovi uključuje sljedeće korake: