Kao i kod svih ostalih mogućih nakačenja opisanih u nastavku, treba znati da entitet crpi energiju svog domaćina, tj. da je njegov opstanak moguć dok postoji energetsko hranjenje. Izgleda da ovdje nije riječ o bilo kakvoj energiji, nego onoj koja po svojim svojstvima odgovara onome tko se njome hrani, a taj čini sve što može kako bi domaćina doveo u što više situacija koje će rezultirati stvaranjem tako "obojene" (ili vibracijski snižene) energije. Riječ je prije svega o negativnim emocijama kao što su strah, ljutnja, bijes, mržnja, ljubomora, tuga, ponos, oholost, itd. (iako i neka stanja i emocije koje smatramo "pozitivnim" mogu biti isprovocirani nekim entitetom).
Izgleda da porast životne energije (mane, prane, chi), npr. kod energetskog disanja, rezultira privremenim ili trajnim otkačenjem određenih entiteta, jer im taj porast onemogućuje daljnje obitavanje na domaćinu. Drastičniji primjer stvaranja teoretski neizdržive situacije za entitet je primjena elektrošokova (tzv. elektrokon-vulzivna terapija) kod tzv. psihički poremećenih pacijenata. Tada je dolazilo do promjena u ponašanju, pa su se ovoj nečovječnoj terapijskoj metodi, pridavala (a izgleda nažalost i dalje pridaju) ljekovita svojstva.
Energetsko hranjenje rezultira većom ili manjom iscrpljenošću domaćina, ali samo hranjenje nije pravi razlog nakačenja, već samo posljedica i jedan od pokazatelja koji bi mogao govoriti u prilog mogućoj nakačenosti entiteta. Kao što je prije navedeno, ovakvi entiteti koji posjeduju svijest imaju neke svoje razloge zašto se nakače, što može varirati od toga da se netko oslabljen ili otvoren našao u krivom trenutku na krivom mjestu i ima sklonost prema onome što je entitetu atraktivno, do osvetničkih poriva i potrebe da se pomogne i zaštiti bliska osoba.
Ovo međutim ne znači da ne bi mogla postojati i neka druga nama nevidljiva bića, s nekom drugom sviješću, kojima bi energetsko hranjenje bilo primarni razlog interakcije s nama.
Možda je važno spomenuti i moguću dinamiku odnosa s tzv. izmišljenim prijateljima (engl. imaginary playmates), koje djeca često znaju spominjati u ranijoj dobi i za koje se drži da su puki plod dječje mašte. Modi nalazi u dosta slučajeva da su se takvi "prijatelji" u jednom trenutku nakačili na dijete s kojim im se bilo zanimljivo igrati. To može biti trenutak bolesti, neke emocionalne reakcije ili npr. operacije pod anestezijom.9 Dakle, djetetov prestanak spominjanja svog nestvarnog prijatelja može biti i indikacija da on nije nestao, već da se nakačio na dijete!
Fiore također zastupa tezu da su izmišljeni prijatelji astralni fragmenti i da su vidljivi djeci, jer su ona često vidovita.10 Sagan kaže da su nakačenja u djetinjstvu vrlo česta zbog osjećaja usamljenosti i žudnje za društvom, kada entiteti upadaju ispunjavajući tako emocionalnu prazninu, a simptomi vezani za crpljenje energije postaju vidljivi tek puno godina kasnije.11
Sagan u jednom primjeru navodi da se fragment astralnog tijela domaćina iz njegova prošlog života nakačio na njega u sadašnjem životu zbog želje da kazni domaćina zbog bijednih postupaka koje je počinio u prošlom životu. Kroz ovaj slučaj objašnjava razliku između samskare kao karmičke bilance koja ostaje u astralnom tijelu kroz čitav niz reinkarnacija i ovakvog "entiteta" koji se odvojio u času smrti i čekao kako bi se nakačio na istu osobu u nekom od sljedećih života.12
Prekinuta trudnoća
Prekinuta trudnoća može također rezultirati stvaranjem astralnog fragmenta. Obzirom da je prekid trudnoće u osnovi traumatski događaj, samim time postoji i velika mogućnost da iza nerođenog djeteta ostanu astralni fragmenti. Na ovo bi trebalo gledati kao na posebnu vrstu prije spomenutih astralnih fragmenata. Po načinu na koji je prekinuta trudnoća mogu se pretpostaviti određeni obrasci njihova djelovanja, što će olakšati prepoznavanje i daljnje postupanje u skladu s tim. Za ovakve entitete možemo reći sljedeće:
9 | ^Usp. Modi, str. 203 |
10 | ^Usp. Ph. D. E. Fiore: The Unquiet Dead: A Psychologist Treats Spirit Possession, Ballantine Books, 1995., str. 162 |
11 | ^Usp. Sagan, str. 21, 94 |
12 | ^Isto, usp. str. 115-116 |