Učinci oslobađanja od nakačenih entiteta trebali bi omogućiti i dobivanje određenih uvida koji bi osobi mogli pomoći, između ostalog, i pri sljedećim postupcima:

• Opraštanje drugima ima poseban smisao u slučaju da se tijekom postupka pronađe npr. neka tuđa misaona forma, jer ju je takva osoba često kreirala potpuno nesvjesno, odnosno zbog neznanja. Moglo bi biti puno teže oprostiti nekome tko je svjesnom namjerom (magijski) kreirao mračnu misaonu formu. Ona bi mu se ionako u postupku trebala vratiti, a razumijevanje u kakvom je stanju takva osoba kada se odlučila na takve postupke i koju će zbog toga cijenu morati platiti trebalo bi pomoći u oprostu.
• Opraštanje sebi, osjećati se kao "nov", "preporođen", česta je reakcija osobito nakon oslobađanja od nekog ozbiljnijeg entiteta, ali nakon toga bi kod nekih osoba mogla uslijediti i npr. reakcija grižnje savjesti zbog pomisli na to kome su sve učinili nažao, prisjećajući se situacija u kojima nisu ispravno reagirali. Tada nisu znali da je na njihovu reakciju dijelom utjecala i neka druga svijest, a što je tijekom postupka oslobađanja postalo jasno. Ovakvo razmišljanje nema puno smisla i može biti kontraproduktivno. Oprostiti sebi, iako često vrlo težak korak, postaje vrlo važno u ovakvim situacijama, jer se treba pomiriti s time da ponekad nismo bili "svoji" (tj. ono što smo pod time razumijevali s trenutnom sviješću o sebi). Ovo je isto tako i trenutak u kojem bi bilo dobro razmisliti kako ćemo se ubuduće odnositi prema određenim ponudama i situacijama, pri čemu bi nam trebala pomoći stečena saznanja o nakačenim entitetima i njihovim utjecajima.
• Možda bi na kraju zbog naše međusobne neraskidive povezanosti na višim (nematerijalnim) planovima trebalo uzeti u obzir i da će oprost biti cjelovit samo ako obuhvati sve uključene – nas same i sve ostale. Ipak, samo intelektualno shvaćanje prije spomenutog često neće biti dovoljno i trebati će napraviti puno više da bi se ovaj oprost stvarno i dogodio. Često se čuje da je najteže oprostiti sebi i moguće da dobar razlog leži u tome što mi u stvari ne znamo koje dio nas traži razumijevanje i oprost. Ovdje bi trebalo uzeti u obzir da naša trenutna osobnost nije nužno onaj dio kojem treba oprostiti već da postoji neosvješćeni dio koji, dok se ne pronađe i oslobodi emocije krivice, neće dopuštati zaokruživanje postupka. Neki od ovih dijelova nas mogu biti (i često se pokaže da su bili) iz prošlih života do kojih će onda trebati doći nekom od metoda regresiranja u prošle/ostale živote.
• Započinjanje novog djelovanja – odlazak entiteta i s njime povezanih simptoma otvara mogućnost za određena djelovanja, za koja osoba može tvrditi da ranije nije imala vremena, dovoljno energije/snage, hrabrosti, itd., a što je tvrdila zbog utjecaja entiteta. Započinjanje s novim djelatnostima, osobito ako su one vezane za suštinski (duhovni) napredak i rast, zasigurno će na svoj način pridonijeti dosezanju većeg stupnja svjesnosti, pa time i zaštite od mogućih daljnjih otvaranja prema novim nakačenjima.