Bez obzira na pozitivne terapijske učinke ovakav rad i dalje je marginaliziran i na njega "znanstvena zajednica" (obilato sponzorirana farmaceutskim korporacijama) gleda kao na egzotiku. Neki bi rekli i da se ovdje radi o "modernom šamanizmu", ne bi li se na taj način obezvrijedili njegovi dosezi (obzirom da smo programirani da na riječ "šaman" reagiramo kao na nešto primitivno i arhaično, dakle za moderno doba neozbiljno i neprikladno).
Dr. R. Allison, pionir u proučavanju poremećaja višestruke osobnosti (PVO), završio je svoj aktivan rad kao tipičan disident kojeg su kolege izbjegavale zbog njegovog nastojanja da se uzme u obzir mogućnost postojanje nakačenih nevidljivih entiteta.
Temeljem zabilježenog niza poboljšanja simptoma, iz vlastitog iskustva (i dalje još vrlo ograničenog) mogu ustvrditi da su rezultati postupka oslobađanja i više nego obećavajući i ohrabrujući, posebno ako osoba, bivši domaćin nakačenih entiteta, ohrabrena ovakvim postupkom odluči nastaviti s daljnjim sređivanjem svog psihičkog inventara i osvješćivanjem svoje duhovne suštine, a što će se reflektirati na ostale aspekte svakodnevnog života.
Baldwin u raspravi na kraju svog tehničkog priručnika navodi i rezultate svog kliničkog istraživanja o dosezima postupka oslobađanja, koji se temelje na informacijama o 62 osobe koje su mu se obratile za pomoć5. U više od 80% slučajeva primijećeni su simptomi postojanja nakačenih entiteta. Nakon prve seanse 74% ih je prijavilo promjene vezane za stanje zbog kojega su mu se primarno javili. Baldwin spominje i nekoliko slučajeva koji vrijede puno više od samog broja u statistici, kao što su slučajevi dva transseksualca pred operacijom promjene spola od kojih se jedan nakon prvog susreta doslovce preporodio i odustao od operacije.6 Drugi se prvotno obratio psihologinji koja je bila upoznata s mogućnošću postojanja nakačenja i koja ga je istjerala bez dobivanja prethodnog pristanka i bez ispraćaja u Svjetlo. Domaćin se osjećao preporođeno kratko vrijeme, točnije sve dok se astralni fragment žene po imenu Shirley nije ponovo vratio (prvi put mu se nakačio još dok je bio u majčinoj utrobi). Nakon toga odlučio je nastaviti s konvencionalnom seksualnom terapijom i godinama je odbijao odvajanje od Shirley. Ostaje za razmisliti: čije su to stvarno bile misli i želje? Primjer rješavanja spolne disforije daje i Fiore (vidi 14. poglavlje).
Dobar primjer dosega ovakvog postupka može biti bitna promjena u nekom ovisničkom ponašanju, posebice ako ono nije iz kategorije onih koje stvaraju tjelesnu ovisnost, što bi produžilo vrijeme oporavka zbog detoksikacije od određene supstance, pa bi tako za primjer mogli uzeti ovisnost o pornografskim sadržajima. Ovakva ovisnost može biti uvjetovana astralnim fragmentom bivšeg ovisnika o takvim sadržajima, ali prije bi mogla biti riječ o demonskom ili nekom drugom neljudskom utjecaju. Nakon uspješno provedenog procesa oslobađanja bivši domaćin može početi pokazivati potpunu nezainteresiranost ili odbojnost prema sadržajima bez kojih nije do tada mogao živjeti. Tvrdnja da "nije mogao živjeti" mogla bi se nekome učiniti pretjeranom, ali pokušajte se prisjetiti izjava osoba koje npr. cijeli život puše i istovremeno govore da bi se toga odmah riješile samo da požele, ili alkoholičara koji svoju predanost čašici opisuje sportskim ili romantičarskim atributima, ali nikako kao nešto čega se ne može osloboditi. Isto to vrijedi i za prije spomenut primjer ovisnosti o pornografiji, koju se u današnje vrijeme može konzumirati u neograničenim količinama, ali se to relativizira izjavama poput, "ništa strašno, samo pogledam što ima novoga (na mojim omiljenim web stranicama)".
Naposljetku treba reći da na postupak oslobađanja nikako ne treba gledati kao na panaceju, ali bi njegovi pozitivni učinci mogli napokon otvoriti novi prostor za daljnji rad i omogućiti promjene ili odustajanje od određenih obrazaca iz prošlosti, koji su izazivali neželjena stanja o čemu će još biti riječi u 15. poglavlju.
5 | ^Usp. Ph. D. W. J. Baldwin: Spirit Releasement Therapy: A Technique Manual, 2nd edition, Headline Books, 1995., str. 421 |
6 | ^Isto, usp. str. 425-426 |