Pošto Maria Struwe i njezin muž nisu imali iskustva s tim stvarima te u to vrijeme, naravno, nisu mogli ocijeniti važnost događaja, jednostavno su bacili te „grudice mesa” u zahodsku školjku. „To je bila greška, no uopće nisam o tome razmišljala. Sljedeći dan sam posjetila liječnika. Strahovito ga je to uzrujalo. Sigurno da sam trebala sačuvati posteljicu i donijeti je. Ali na to stvarno nisam mislila.”

Je li moguće rekonstruirati što se tada dogodilo? Činjenica je da je Maria Struwe bila uvjerena da je trudna, svi su znakovi njezinog tijela na to upućivali. Potom su se gotovo istovremeno dogodile dvije stvari – doživjela je „klasičnu” otmicu, i liječnik joj je utvrdio da nije, ili barem nije više, trudna. Tjedan ili dva kasnije Maria je izbacila posteljicu, koja očigledno više nije imala svoju funkciju.

Odlučujuće pitanje je, naravno – je li stvarno bila trudna ili ne? U konačnici ne možemo oko toga biti sigurni, jer moguće je da se radilo i o lažnoj trudnoći. Razgovarao sam o tome s jednom primaljom i jednom ginekologinjom – obje ne mogu isključiti niti jedno niti drugo. Moglo se, dakle, raditi kako o lažnoj trudnoći (ili o pravoj trudnoći s resorpcijom fetusa), tako i o „krađi embrija”.

Dakako da bi ponajprije „prirodno” rješenje dobilo prednost – niti ga ne želim isključiti. „Moguće je”, piše mi, primjerice, primalja Frederike Quest53 iz Hannovera, „da se otpočetka radilo o trudnoći bez stvaranja zametka (tzv. slijepo jajašce ili vještičje jaje). Maternica bi u tom slučaju mogla biti povećana.”

Nažalost, više to ne možemo provjeriti, pogotovo jer nije provedena histološka analiza „grudice mesa”. Ginekologinja iz Frankfurta dr. Ruth Kremser dodatno mi piše: „Grudice mesa vjerojatno su bile tkivo posteljice. Eventualna resorpcija (ili vanzemaljsko uzimanje fetusa) je moguća. Tada je kod odumrle trudnoće test mokraće negativan, a simptomi trudnoće se povlače.”54

Sindrom nestalog embrija

Već se nekoliko godina pojavljuju iskazi otetih – dosad pretežno iz SAD-a – koji vjeruju da su bili umjetno oplođeni te da im je embrij uklonjen nekoliko tjedana ili mjeseci nakon toga. Fenomen je u međuvremenu toliko raširen, da se u istraživanju NLO-a govori o sindromu nestalog embrija (Missing-Embryo-Syndrom). Prvi poznat slučaj bio je onaj Kathie Davies, o kojem iscrpno piše Budd Hopkins.55 I Betty Andreasson-Luca opisuje prizor u kojem je odvedena u neki objekt kako bi pomagala pri umjetno izvedenom porađanju jednog takvog djeteta.56 Od tada se pojavio čitav niz takvih iskaza.

Prof. David Jacobs o tome piše: „Problem neplanirane ili neobjašnjive trudnoće jedan je od najčešćih fizičkih posljedica otmice. Žena se obično osjeća trudnom i pokazuje sve vanjske znakove toga... Tipično je da potom na kraju trećeg mjeseca odjednom otkriva da više nije trudna. Nije imala spontani pobačaj niti ima neuobičajeno jako krvarenje. Fetus je naprosto nestao – bez da išta upućuje na rijetki fenomen ‚resorpcije’ kod kojeg je moguće da se fetus koji nije sposoban preživjeti rastvori unutar tijela žene.”57