Upravo smo stoga, a u svrhu daljnjeg istraživanja i pokrenuli izdavaštvo, te objavili djelo „Kontakt” koje nudi informacije i svjedočanstva o kontaktima ljudi i onih koje nazivamo vanzemaljcima.

Ta svjedočanstva nisu bezazlena, niti su odraz poremećene psihe svjedoka kako se to često želi predstaviti kada se o ovoj temi priča. Upravo ova knjiga dokazuje, kako je redom riječ o normalnim i psihički zdravim ljudima, koji mogu biti i jesu, naši susjedi ili – mi sami.

 

Tamara Vrančić Sokač

 

5. poglavlje objavljeno uz dopuštenje nosica autorskog prava – Copyright © 1994 Algert Langen/Georg Müller Verlag in def F. A. Herbig Verlagsbuchhandlung GmbH, München

 

Izgubljena sreća

Ginekološki eksperimenti

„Bilo je to krajem trećeg

mjeseca trudnoće. Znam to

točno, jer sam kod sebe

ustanovila sva obilježja koja sam

već poznavala iz trudnoća sa svojom starijom djecom.

Ujutro sam imala mučnine, nisam

podnosila dim cigareta, od njega

sam se osjećala strašno loše.

Prije svega – već mi je tri mjeseca

izostala mjesečnica. Za mene

je to značilo samo jedno – u utrobi

mi se razvijalo dijete.”

Maria Struwe

(oteta 1986. godine)

Kad su u ranim 1960-im godinama u javnosti obznanjeni prvi iskazi o otmicama (Antonia Villasa Boasa i Betty i Barneyja Hilla), kod enelologa širom svijeta naišli su na vrlo različit odjek. No, malo ih je prepoznalo da se upravo taj tip susreta mora smatrati najvjerojatnijim kada se polazi od toga da se radi o posjetima vanzemaljske inteligencije Zemlji.

I kod nas u Njemačkoj većina se „enelologa” u to vrijeme čvrsto držala „priča o susretima” koje su bile daleko popularnije i prilagođene duhu vremena. Ljudi kao što su George Adamsky, Daniel Fry, Eugenio Siragusa i drugi, koji su tvrdili da su se susreli s ljudima s Marsa, Venere, Mjeseca ili Jupitera, djelovali su vjerodostojnije. „Njihovi” vanzemaljci upućivali su čovječanstvu poruke koje su bile jasne – okončajte ratove, zaustavite nuklearno naoružavanje, iskorijenite glad u svijetu! To je imalo smisla i moglo se dobro prenijeti javnosti. Brojne nedosljednosti tih priča potpuno su bile ignorirane, što tvrdokorni NLO-spiritisti i danas čine.

U 1950-im i 1960-im godinama scenom su gotovo isključivo dominirali „oni koji ih susreću”. „Otmice” su bile potpuno nov element i teško ih je bilo uklopiti u sliku koju se dotad imalo o događanjima povezanim s NLO-ima. Vanzemaljci (koje se u pravilu zamišljalo kao nadasve dobru „zvjezdanu braću”) koji otimaju ljude i pritom im čak nanose i bol – pa to ne može biti istinito!

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .