Jesu li oni klonovi ili su samo inkarnacije nekada živućih ljudi, gledamo li novi život nakon prošloga?
Pitate li se ikada, zašto cijela “kraljevska obitelj” Engleske (kao uostalom i sve ostale) stalno koristi ista tijela, pa su već stoljećima jednaki svi?
I nije li to što ih veže, osim da moguće pripadaju nekoj drugoj vrsti, prvenstveno pitanje hijerarhije? I ako mislite da postoje sukobljene strane, jer u to nas se sada posebno želi uvjeriti, svakako proguglajte klonove ili sličnosti navodno ubijene carske obitelji Romanov u Rusiji i usporedite ih s kraljevima Engleske. Istražujte.
Sve to odlično je da u sebi razbijete, ako ništa drugo - razne oblike programa nacionalizma. Ili posebnosti sebe kao naroda. I uočite da domoljublje postoji ovdje samo kao oblik kontrole, te da svi ti programi služe samo jednom: sakrivanju rodoljublja, i pitanja rase – ne one koja razlikuje čovjeka ove ili one boje kože, ili ove ili one nacije, već čovjeka u svojoj biti i vrsti od druge vrste. I to ne znači mržnju spram bilo koga. Čak ni one vrste koja trenutno pobjeđuje u svom svijetu - Matrixu. I ako sve to poput puzzli počnete slagati – shvatit ćete koliko je tragično misliti kako promijena vlasti u Matrixu nosi izlaz ili boljitak. Te koliko je jezovito da se čovjek bori za svijet koji nije njegov. Ima li to uopće smisla? Nema. Osim za klonove. I za vas kao sržni dio tog pečata: 666.
Klon ili Čovjek, pitanje je sad!
Ako mislite da su ova pitanja teška, ono najteže nisam ni postavila.
Dakle, ako te povijesne ličnosti koje sam višlje spomenula jesu klonovi, lako nam se može dogoditi da pomislimo da nemamo problem, jer tako ćemo ih lako prepoznati i zaključit ćemo da su klonovi jer su točno takvim izgledom nekada već živjeli. I bilo bi to izvrsno, odlična detekcija. Ali. Postoji to “ali”.
Ali što ako svi mi imamo stalno isti izgled, kroz sve živote kojima postojimo u reinkaranacijskom krugu? Što ćemo onda?
Reći ćete da je to nemoguće, jer svi oni koji vjeruju u reinkaranciju, znaju da si malo muškarac, malo žena, zna se da si ovdje da bi učio, zna se da sam biraš gdje ćeš se i kada roditi i zna se da kada umreš odlaziš i zabavljaš se s drugim dušama, navodno tvoje skupine i onda eto kada odlučite, svi vi ili dio vas ili to odluči neko vijeće staraca, duhovni vodič ili tko zna tko, vraća se ovdje i uči dalje. I učimo i učimo i navodno evoluiramo, naravno, od dolje ka gore.
Ali što ako je sve to dezinformacija? Što ćemo tada?
Kako ćemo raspoznati razliku između rasa? Kako ćemo ustanoviti da li je unutar nekog tijela čovjek ili je netko drugi u kloniranom tijelu?
Jer nutka nas se da to učinimo, ali i ne učinimo, a tu će se ona “anti” ili navodna suprotnost Igra razvijati dalje u svim mogućim, pretežno subliminalnim smjerovima.
Obzirom da ne prihvaćam pogled u “prošle živote” kao “istinu”, a pogotovo ako se nije u regresiji kojom se oni promatraju, uvažilo postojanje nečega što se zove “paravan memorija” kako bi uopće znali što gledamo, u krajnjem slučaju čiji život, te gledamo li u nakačenja raznih implantata, držimo li postojanje parazita ili opsjednuća entitetom druge rase mogućim, zvali mi to vanzemaljcem ili demonom, ovaj dio priče baš u priči o klonovima postaje vrlo važan.
Naime, ako se samo postojanje “paravan memorije” uvaži u regresivnom radu, dolazi se do jedne mogućnosti o kojoj nitko ne priča. I problem je to koji je znatno širi od samo ove teme. Naime, a u skladu s općim napadom na tehniku hipnoze, uobičajeno je da ona služi samo programiranju i reprogramiranju ili pogledu u lažne slike ili slike nekoga/nečeg trećega, pa se tako i provodi, s visokim udjelom čiste sugestibilnosti.
I tako dobivate tezu koja se uvriježila i koju nitko više ne propitkuje, a ona glasi da se stalno vraćamo ovdje u život, ali često različitih spolova. Ta je postavka toliko ukorijenjena da je osnov nekih religija, točnije svih koje uvažavaju reinkaranciju, a istovremeno je i opravdanje za recimo transrodnost. Međutim, ako u radu primjenite oprez i uvažite postojanje “paravan memorije” doći ćete do nove radne teze: ako ste u svom prvom fizičkom životu čovjeka bili muškarac – onda ste muškarac i u svim ostalim životima. Isto važi za ženu. Dakle, spol dobivate na onom “početku” i on se moguće ne mijenja. Osim nekih devijacija fragmentiranih djelova vas, ali to je jedna nova tema, koja zaslužuje svoj tekst.
Možete li zamisliti ako je to moguće, da smo stalno istoga spola, koji je to udar ne samo na sve što mislimo da znamo, već indirektno i na sva današnja nova prava roda i problematiku spola kojeg mislimo da možemo mijenjati kako se to nama sviđa? Shvaćate li koliko je duboka jama oko pitanja, primjerice transrodnih osoba?