Kako smo i muško i žensko, ili malo muško, pa onda žensko ili greškom muško ili žensko u zarobljenom pogrešnom tijelu, te kako je seks ljubav i treba ga upražnjavati stalno, svuda i sa svakime, a stvaranje djece iz sjemena slučajnost ili omaška, pa nam se nude sve neki novi načini postojanja i kreiranja tog čovjeka navodno nastala od majmuna. No, da li je sve baš tako? Pitamo li se?

Ne pitamo. I zaista je ovo jedna stravično-fantastična priča. A za one koji vole pričati u kontekstu istine, možda je upravo toliko istinita – da je jednostavno od jezovitosti, uopće ne primjećujemo.

Jer kaže se: ono što ne znam, ne boli me! A tko voli da ga nešto boli? Nitko. Čak i po cijenu da na taj način, sklanjajući se od bola i užasa uočavanja i dalje zaboravlja Sebe.

I zato, pitanje kojim sam započela ovaj tekst: “Žive li među nama klonovi?” – nije uopće mudro pitanje, jer, zar je zaista, ako se osvrnete oko sebe, to upitno?

Zar nije mudrije pitanje: jesam li uopće sada živ?

 

Tamara Vrančić Sokač

Udruga Trag

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .