|
|
T: |
Koliko ih ima u ovom vremenu u kojem smo sada? |
K: |
2. |
T: |
Gdje su, lociraj prvog. |
K: |
Afrika. |
T: |
Što radi? Pogledaj kako izgleda, gdje ga vidiš? |
K: |
Sjedi u nekom uredu! |
T: |
Koliko je star? |
K: |
Mlađi od mene sada, ima 35 godina. |
T: |
Kako izgleda? |
K: |
Kao ja. |
T: |
S kim živi u Africi? |
K: |
Ima ženu. Ta žena je čudna, isto nije čovjek. |
T: |
Kako izgleda on iznutra? |
K: |
Ima neke organe hibridne, rađene posebno. |
T: |
Gdje su rađeni? |
K: |
U svemiru. |
T: |
Ima li još nešto uz organe? |
K: |
Crnu materiju. |
T: |
Tko je ta žena, vidiš li to? |
K. |
Da, neka je živina to, jako mišićava unutra u tom tijelu. |
T: |
Tko je unutar tvog klona? |
K: |
Došlo mi je da kažem ja. |
T: |
Zašto? |
K: |
Pa unutra je neka kopija mene. Kao moja verzija, napravljeno je kao moj otisak. |
T: |
Kada su te kopije napravljene? |
K: |
To je nedavno, u životu prije ovoga. Sada gledam, te kopije koje nisu moje kopije DUD, ali imaju taj otisak su čudne, kao da su rađene nekim uzimanjem i razrjeđivanjem pa se nešto vadilo do neke potencije, ali to nije DUD to je samo otisak. |
T: |
Zašto su to napravili, znate li ti ili tvoj DUD? |
K: |
Pa tako klon ljudskije funkcionira izgledno. |
T: |
Gdje je drugi klon? |
K: |
U Aziji. |
T: |
Što radi? |
K: |
Sada dok gledam sjedi u uredu Monsanta. |
T: |
Koliko je star? |
K: |
Isto kao i prvi, pomičem se naprijed, čak i istu ženu ima uz sebe!!!! Isto izgledaju. Ona je jako čudna. Iznutra je jako čudna. |
T: |
Opiši zašto? |
K: |
Ona prije je imala mišićavog unutra, a ova ima nešto strašno, nisam to nikada vidio, podsjeća na puža golaća, ali nije to. I ovaj radi u Monsantu za Aziju. |
T: |
Gdje su ostali klonovi, idemo redom? |
K: |
Svi su na istom mjestu. |
T: |
Gdje? |
K: |
Sva 33 su u nekom skladištu. |
T: |
Kakvom skladištu? |
K: |
Ne znam. To je neki pogon. |
T: |
Gdje je to skladište, pogon? |
K: |
Na Antarktici. |
T: |
S kim su tamo? |
K |
S drugim klonovima. |
T: |
Čuva li ih itko? |
K: |
Ma to je neki pogon, ne vidim ništa, ali nisu aktivni, samo vise na nekim vješalicama, sada me vide da gledam ovo... |
Kako vidite, razna su mjesta gdje su pohranjeni ili čuvani klonovi, neka su i mjesta “zabave”, tako je jedan klijent svog klona vidio, na nekom mjestu koje nije ovdje, u nečemu što je nazvao “haremom za muškarce” u kojem služe klonovi i zgodan je to prikaz vanzemaljske seksualnosti o čemu bi se mogla napisati zasebna knjiga u dijelovima.
Nadalje, pojavljuju se i u budućnosti, primjerice u 2136. godini, jedan klijent srednjih godina vidio je svog mlađeg klona kako pliva i kako se sunča u Indoneziji, kao zdrav 15-godišnjak, a kojeg pokreće nešto što je klijent imenovao “crnom Dušom” i objasnio da nije riječ o ničemu zaista duševnom i individualnom. Već nećem grupnom, ali daleko naprednijem nego ono što danas viđamo kao pokretače klonova – pa je možda ipak vrijeme da se zapitamo.
Isto tako nije neobično da se klonovi nađu kako rade u sadašnjem dobu u tvrtkama poput navedenog u primjeru Monsanta ili na visokim pozicijama u farmaceutskoj industriji, tehnološkim ili biotehnološkim tvrtkama itd. Takvi klonovi nisu isto nastali kao oni koji pripadaju vladajućim obiteljima. I to treba razlikovati.
Dakle, pitanje je da li se uopće uočava, da ako netko koristi klonove kako bi “nevidljiv” bio ovdje i tako činio nešto čime nas kontrolira i manipulira nama, ili ako nas netko koristi za rasplod nove generacije klonova za elitu, ili naše klonove koristi za pokretanje i vođenje ratova ili za rad u tvrtkama koje su u potpunoj suprotnosti s humanošću i ljudskošću, da je riječ o invaziji koja se događa oduvijek?
I točnije – da nije u biti uopće riječ o invaziji zaista, već o načinima postojanja i naseljavanja Matrixa? Zašto se onda ljudi boje? Posebno invazije?
Ovakvo viđenje nas i našega svijeta, međutim, ruši romantičnu priču, kako smo ovdje da bi učili i kako tek trebamo navodno postati nešto i netko, Čovjek ili Bog glavom bradom i rogovima. Takvo viđenje daje i mogući odgovor na sve teze o tome kako postoje ljudi s Dušom i ljudi bez Duše – hibridi.
Često se pitamo, bar se ja pitam, kako je moguće da čovjek koji ima Dušu, čini takva zvjerstva kojima ovdje svakodnevno svjedočimo?
I možda je vrijeme da se zapitamo oko svega ovoga, jer čini se kako se netko trudi uvjeriti nas, zaista svakodnevno, kako je čovjek najgora životinja, te kako smo mi i samo mi – krivci i grješnici za sve, kako je ljudska vrsta ratoborna, zla i kako uništavamo sve i svih, uključujući i tu planetu na kojoj navodno živimo.