T:

Koliko ih ima u ovom vremenu u kojem smo sada?

K:

2.

T:

Gdje su, lociraj prvog.

K:

Afrika.

T:

Što radi? Pogledaj kako izgleda, gdje ga vidiš?

K:

Sjedi u nekom uredu!

T:

Koliko je star?

K:

Mlađi od mene sada, ima 35 godina.

T:

Kako izgleda?

K:

Kao ja.

T:

S kim živi u Africi?

K:

Ima ženu. Ta žena je čudna, isto nije čovjek.

T:

Kako izgleda on iznutra?

K:

Ima neke organe hibridne, rađene posebno.

T:

Gdje su rađeni?

K:

U svemiru.

T:

Ima li još nešto uz organe?

K:

Crnu materiju.

T:

Tko je ta žena, vidiš li to?

K.

Da, neka je živina to, jako mišićava unutra u tom tijelu.

T:

Tko je unutar tvog klona?

K:

Došlo mi je da kažem ja.

T:

Zašto?

K:

Pa unutra je neka kopija mene. Kao moja verzija, napravljeno je kao moj otisak.

T:

Kada su te kopije napravljene?

K:

To je nedavno, u životu prije ovoga. Sada gledam, te kopije koje nisu moje kopije DUD, ali imaju taj otisak su čudne, kao da su rađene nekim uzimanjem i razrjeđivanjem pa se nešto vadilo do neke potencije, ali to nije DUD to je samo otisak.

T:

Zašto su to napravili, znate li ti ili tvoj DUD?

K:

Pa tako klon ljudskije funkcionira izgledno.

T:

Gdje je drugi klon?

K:

U Aziji.

T:

Što radi?

K:

Sada dok gledam sjedi u uredu Monsanta.

T:

Koliko je star?

K:

Isto kao i prvi, pomičem se naprijed, čak i istu ženu ima uz sebe!!!! Isto izgledaju. Ona je jako čudna. Iznutra je jako čudna.

T:

Opiši zašto?

K:

Ona prije je imala mišićavog unutra, a ova ima nešto strašno, nisam to nikada vidio, podsjeća na puža golaća, ali nije to. I ovaj radi u Monsantu za Aziju.

T:

Gdje su ostali klonovi, idemo redom?

K:

Svi su na istom mjestu.

T:

Gdje?

K:

Sva 33 su u nekom skladištu.

T:

Kakvom skladištu?

K:

Ne znam. To je neki pogon.

T:

Gdje je to skladište, pogon?

K:

Na Antarktici.

T:

S kim su tamo?

K

S drugim klonovima.

T:

Čuva li ih itko?

K:

Ma to je neki pogon, ne vidim ništa, ali nisu aktivni, samo vise na nekim vješalicama, sada me vide da gledam ovo...

Kako vidite, razna su mjesta gdje su pohranjeni ili čuvani klonovi, neka su i mjesta “zabave”, tako je jedan klijent svog klona vidio, na nekom mjestu koje nije ovdje, u nečemu što je nazvao “haremom za muškarce” u kojem služe klonovi i zgodan je to prikaz vanzemaljske seksualnosti o čemu bi se mogla napisati zasebna knjiga u dijelovima.

Nadalje, pojavljuju se i u budućnosti, primjerice u 2136. godini, jedan klijent srednjih godina vidio je svog mlađeg klona kako pliva i kako se sunča u Indoneziji, kao zdrav 15-godišnjak, a kojeg pokreće nešto što je klijent imenovao “crnom Dušom” i objasnio da nije riječ o ničemu zaista duševnom i individualnom. Već nećem grupnom, ali daleko naprednijem nego ono što danas viđamo kao pokretače klonova – pa je možda ipak vrijeme da se zapitamo.

Isto tako nije neobično da se klonovi nađu kako rade u sadašnjem dobu u tvrtkama poput navedenog u primjeru Monsanta ili na visokim pozicijama u farmaceutskoj industriji, tehnološkim ili biotehnološkim tvrtkama itd. Takvi klonovi nisu isto nastali kao oni koji pripadaju vladajućim obiteljima. I to treba razlikovati.

Dakle, pitanje je da li se uopće uočava, da ako netko koristi klonove kako bi “nevidljiv” bio ovdje i tako činio nešto čime nas kontrolira i manipulira nama, ili ako nas netko koristi za rasplod nove generacije klonova za elitu, ili naše klonove koristi za pokretanje i vođenje ratova ili za rad u tvrtkama koje su u potpunoj suprotnosti s humanošću i ljudskošću, da je riječ o invaziji koja se događa oduvijek?

I točnije – da nije u biti uopće riječ o invaziji zaista, već o načinima postojanja i naseljavanja Matrixa? Zašto se onda ljudi boje? Posebno invazije?

Ovakvo viđenje nas i našega svijeta, međutim, ruši romantičnu priču, kako smo ovdje da bi učili i kako tek trebamo navodno postati nešto i netko, Čovjek ili Bog glavom bradom i rogovima. Takvo viđenje daje i mogući odgovor na sve teze o tome kako postoje ljudi s Dušom i ljudi bez Duše – hibridi.

Često se pitamo, bar se ja pitam, kako je moguće da čovjek koji ima Dušu, čini takva zvjerstva kojima ovdje svakodnevno svjedočimo?

I možda je vrijeme da se zapitamo oko svega ovoga, jer čini se kako se netko trudi uvjeriti nas, zaista svakodnevno, kako je čovjek najgora životinja, te kako smo mi i samo mi – krivci i grješnici za sve, kako je ljudska vrsta ratoborna, zla i kako uništavamo sve i svih, uključujući i tu planetu na kojoj navodno živimo.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .