T:

Postoje li igdje vaši klonovi?

K:

Nešto je hladno, ne znam da li je Arktik ili Antarktik. I riječ je o broju dva. Ne znam jesu li to godine, starost? Jedan je klon. Ili su dva. Ne znam. Jedan je na hladnom. Drugi je na toplom. Dva su.

T:

Idi na mjesto gdje je prvi klon. Lociraj ga.

K:

Negdje ispod zemlje.

T:

Gdje? Što radi? Opiši, što vidiš?

K:

To je neka kupola, tu je neko zračenje, koje ih podgrijava da ostanu tako živi, ovo je klon koji ima dvije ili tri godine, napravljen je kada sam ja imao toliko i takav je utopljen je u neku crninu. Čuva se.

T:

Za što se čuva?

K:

On je neka rezerva. Istraživanje neko.

T:

Čuva li ga netko?

K:

Nema potrebe za čuvanjem.

T:

Ima li nekoga tamo osim klona? Vidiš li ikoga?

K:

Tu su samo neki strojevi. Ali oni znaju da sam sada tamo, kao da su ti strojevi svjesni, alarm je pokrenut.

T:

Gdje se to nalazi, znaš li?

K:

Negdje na južnoj polutki. Izgleda to mjesto kao rudnici nečega. Ne znam, ovo je neki rog. Nisam siguran da li je Afrika? Nije naseljeno područje. Važno je to što grije. To je neki sustav.

T:

Gdje je drugi klon, ako postoji?

K:

Planine, ali kao da je Antarktika u pitanju. Nešto je ledeno, planine leda. Hladnoća. Nekakvi spiljski uvjeti. Ali to je kao sve nabacano, nered je, nema reda, kao da je sve u masi, kao da smo drva, ne znam čudno je.

T:

Ima li neke aktivnosti tamo?

K:

Nema nikakve aktivnosti.

T:

Koliko je dobi klon?

K:

Pet ili šest godina, ne znam ima i drugih ovdje, vidim puno tijela.

T:

Klonova?

K:

Pa ne znam, to su valjda isto klonovi, razni su ljudi, mislim tijela, to je neki nered nema ovdje nikoga, mrtvo je, nešto se tu dogodilo, kao da je sve nabacano na hrpu, kao da je nešto, sve to, ma ne znam kao da gledam gomile tjelesa, napuštena, mrtva tijela, jednostavno ih čuva samo hladnoća ne znam, jako je tužno.

T:

Svi su te dobi?

K:

Ne različito je, ima malih tijela i velikih, sve su ljudi... djeca i odrasli, odjeća je jako šarena, vrlo su fizički ovako zamrznuti. Ovo je kao neki laboratorij napušteni, staro je... uz sve to je neka bol, nešto ružno.

T:

Kako bi nazvao to mjesto?

K:

Spiljom ili bazom, prirodna je to spilja, ali ipak je nekako i građevina, u toj planini je to izolirano i zaštićeno, izgleda ko da je nastalo uz prirodno i doradom, tako i ta tijela izgledaju baš kao ljudska...

T:

Prepoznaješ li odjeću i u koje bi je doba smjestio?

K:

Šarena haljina, kao da gledam odjeću žena iz Rusije, neke veste vunene, marame, pastirska odjeća, izgleda kao da je iz 1940.-ih godina. Sve je jako ružno, izgleda kao koncentracioni logor, onaj prvi klon je bio u kapsuli zaštićen, ovo je tužno, kao da su mučeni... ne znam uopće što gledam...

T:

Koristi li to sve još nečemu?

K:

Ne, napušteno je, sve je to već tužno iskorišteno, ne znam jesu li to sve samo klonovi ili ima među njima i smrznutih ljudi.