K:

Plavičasta je, tanka, visoka, nešto metalno ima na sebi, poput plašta, nečega takvoga, nešto što zrači, daje taj plavi odsjaj...(opisuje Bogomoljku)

T:

Koliko si bio star u prvoj interakciji s njom?

K:

Pet godina.

T:

Koliko si bio star kada je postavljana dugmad?

K:

Trideset.

T:

Što ti je s nosem? (pitam jer fizičke manifestacije klijenta pokazuju da ga nešto ometa u nosu)

K:

Smeta me “buba”.

T:

Pogledaj da li je ta “buba” na bilo koji način povezana s dugmadi?

K:

Osjetim “bubu” ne vidim nikakvu vezu.

T:

Dobro, koliko si bio star kada se pojavila “buba”?

K:

Osam godina

T:

Vratit ćemo se sada na događanje koje si naveo, vezano za tvoju 30 godinu i interakciju s ovom “bogomoljkom”....(uvođenje)

K:

Mirno je, noć je, ležim u sobi u... i spavam...

T:

Idi dalje.

K:

Sve mi je crno.

T:

Što je crno?

K:

Ne vidim.

T:

Pomakni se malo naprijed.

K:

Osjećam kao da je tu neka tenzija, nešto je plavičasto negdje.

T:

Gdje?

K:

Prema gore, nešto se diže. To je svjetlost.

T:

Dobro, gdje si ti?

K:

Ja sam to.

T:

Što?

K:

Pa svjetlost!

T:

Ti si svjetlost?

K:

Da, ja osvjetljavam ili u tome sam.

T:

Dobro, što se dalje događa?

K:

Tu je Sivi.

T:

Kako izgleda taj Sivi?

K:

Veliki glava, vrlo tanak vrat i tamne oči.

T:

Koliko je visok?

K:

Metar i pol? Možda?

T:

Što se događa sada?

K:

Kao da sam negdje.

T:

Gdje si? Pogledaj, slobodno pogledaj pa mi reci – gdje si?

K:

(malo zbunjen) Kao da sam negdje u otvorenom, iznad nas je nekakva, ne znam, nebo ili nešto? To je neka izmaglica, nešto čudno.

T:

Sivi je tu?

K:

Ne vidim ga sada.

T:

U kojem si položaju, jesi li odjeven, obrati pažnju na sebe, pogledaj se.

K:

(zbunjen) Čudno.

T:

Što je čudno?

K:

Ne vidim tijelo.

T:

Izmakni se u stranu, budi promatrač.

K:

Jesam, vidim, imam bijelu majicu, sada vidim.

T:

Koliko si star?

K:

31 godinu.

T:

U kojem si položaju, što radiš?

K:

Ležim.

T:

Gdje ležiš, na čemu?

K:

Ne znam, možda je to pod?

T:

Kakav je?

K:

Sve je to crno.

T:

Da ga dodiruješ, kakav bi bio?

K:

Gladak i staklen, crn.

T:

Kako se osjećaš?

K:

Opušteno.

T:

Gdje si, znaš li?

K:

Ja sam u nekakvom crnom “oblutku”, koji je negdje, ali ne znam gdje.

T:

Što se dalje događa, pomakni se unaprijed.

K:

Sivi je tu! (uzbuđeno) Nešto radi.

T:

Što radi?

K:

Smiruje.

T:

Koga i kako? 

K:

Nekim signalom, daje mi upute, osjetim to i sada je tu i Bogomoljka. Ona je iznad i ispred mene. Radi mi na glavi. Nešto usađuje. (uzbuđen i nemiran)

T:

Što usađuje pogledaj, mirno pogledaj što usađuje?

K:

Nešto, na, ne znam, zbunjen sam. Jako.

T:

Pogledaj, možeš to vidjeti, samo pogledaj što usađuje (uvodim ga dublje) kako usađuje, što vidiš, pogledaj kako radi?

K:

Vidim nekakvu žlicu koja se rastvara kao neka pinceta, iako možda su to prsti, hm. To je nešto što se stavlja, nešto metalno, nekakva baterija koja se postavlja iza.

T:

Gdje iza?

K:

Iza obrva i uha.

T:

Čemu služi to?

K:

Nadgledanju.

T:

Što se dalje događa?

K:

Preko lica mi ide još nešto.

T:

Što?

K:

To je neki proces inicijalizacije, spajanje na ta dva dugmeta.

T:

S čim? Pogledaj to bolje.

K:

Kao da kroz glavu prolazi neki, nekakav, hm, prošli su mi s nečime srebrnim, nekim tanjurem ili elipsom i to je to – nije to ostalo, to je samo neki sken, nešto ne znam točno što.

T:

Ta dugmeta jesu li s još nečime spojene?

K:

Nisu spojena.

T:

Gledaj dalje, što se dalje događa, obrati pažnju jesu li Sivi i Bogomoljka jedini s tobom tamo? Pogledaj koliko možeš okolo.

K:

Sivi je tu, nje nema sada, a sada nekako propadam u taj pod, sve se ruši nekako, tonem...

K:

Onaj Sivi je drugačiji, nije malen, veći je i spretan jako...

T:

Kada kažeš drugačiji, kako drugačiji osim da je veći, opiši mi ga sada.

K:

Pa čini mi se da je jako gadan, on je netko tko odlučuje... nije običan Sivi, on je “desna ruka Bogomoljke”.

T:

Da li ima ikakvo znakovlje igdje? (obzirom da su oni prisutni i Sivi i Bogomoljka klijent gleda u njih)

K:

Ima neku crnu, nešto, neko sjajno crno odijelo, ima jako tanak vrat, širi tu neku moć, ima neki trokut prema dolje usmjeren, čini mi se da je bijel, taj trokut...

T:

A Bogmoljka?

K:

Ne vidim ništa.