Iako nisam prva koja o svemu ovome piše. O kopijama i klonovima, progovarali su i istraživači vanzemaljskih otmica, najpoznatije među njima su dr. Karla Turner i Barbara Bartholich te malo upitniji dr. Corrado Malanga. Činili su to iz vrlo jednostavnog razloga – jer su na to naišli u svom radu. Dr. Karla Turner i Barbara Bartholich, to su i opisale kroz predstavljanje životnog iskustva glavnog junaka Teda Ricea u knjizi “Anđeoska maskarada”. Koji je u regresiji radeći s Barbarom Bartolich u jednom trenu odgledao taj rad, te ustvrdio da je on sada u ovom životu kao dijete ostao bez svog originalnog tijela i kako sada živi u kloniranom. Isto je ustvrdila i klijentica dr. Malange, stanovita Maarit (već sam pisala o njoj u svojim tekstovima) no u oba slučaja, po meni – da se dalje radilo na otkrivanju ne samo klonova već i stanja ovog tijela u kojem danas jesu Ted i Maarit, otkrilo bi se da ako i dalje jesu DUD – onda je upitno da li žive u kloniranom tijelu. No, to je već dublja priča. Koja priča priču o tome od kojeg dijela nas, kreiraju klonove. I koliko je taj dio nas zaista “mi”. Ili možda – kopiraju kopiju.
Naime, ako pitate klijenta o postojanju klona DUD (trijade Duša, Duh, Um) jasno se dobiva odgovor koji razlučuje DUD od tijela, pa evo primjera jedne moje seanse, T sam ja, K je klijent:
|
|
|
|
T: |
Postoji li bilo gdje bilo kakva kopija, klon ili primjerak tvoje Duše? Na zemlji, ispod Zemlje, izvan Zemlje, bilo gdje... |
|
K: |
Ne, ja imam kopiju, klona. |
|
T: |
Gdje je ta kopija? |
|
K: |
Nije jedna, ima ih više. |
|
T: |
Koliko ih ima? |
|
K: |
Raštrkane su svuda na zemlji. Ima ih u Hrvatskoj, Brazilu, SAD-u... |
|
T: |
Koliko ih je u Hrvatskoj? |
|
K: |
Dvije. Jedna blizu mene ne vidim točno gdje u ovoj je zoni, negdje... |
|
T: |
Da li je aktivna? |
|
K: |
Da, aktivna je. |
|
T: |
Druga? |
|
K: |
Ne vidim dobro... |
|
T: |
Ova koja je aktivna imaš li sliku nje, vidiš li je? Čuva li netko tu kopiju? |
|
K: |
Da. Čini mi se da je čuva netko tko ne zna što je. To je neka ženska osoba, živi s tom mojom kopijom, ne znam zna li šta je, ali ona je čuva... |
|
T: |
Koja je godina? |
|
K: |
Godina je sada. Ova. Ista (stanka) ili nije, (stanka) ne znam točno, čini mi se. (zbunjen jako) |
|
T: |
Pokušaj locirati vrijeme? Vidiš li je? |
|
K: |
Vidim stan, blizu je... |
|
T: |
Pogledaj samo kopiju, vidiš li je? Interesira me kako je živa? |
|
K: |
Ne mogu razaznati.... |
|
T: |
Gdje su druge? |
|
K: |
U Brazilu je jedna aktivna, a jedna u SAD-u. |
|
T: |
Da li još negdje ima tvojih kopija/klonova? |
|
K: |
Da. U unutrašnjosti Rusije. |
|
T: |
Što je tamo? |
|
K: |
Spava moja kopija. |
|
T: |
Opiši mi gdje spava? |
|
K: |
Planina, šumski krajolik, snijeg, ispod zemlje su skladišta. |
|
T: |
Kako spava, opiši mi, kako je vidiš? |
|
K: |
Ona je – ma to su blokovi postavljeni uspravno, svaka kopija/klon ima nešto što ih razlikuje za nijansu od druge, ali moje su. |
|
T: |
Koliko ih je tamo? |
|
K: |
32! |
|
T: |
Koja je svrha tih kopija? |
|
K: |
Za ubacivanje. |
|
T: |
Da li ih netko čuva? |
|
K: |
Neki hologrami, neki likovi – mislim da su imaginarni, ne shvaćam, oni su s vanjske strane skladišta. |
|
T: |
Čije je to skladište? |
|
K: |
Ne znam... |
Dakle, nije jednostavno čak ni u promijenjenom stanju svijesti doći do svih ovih podataka, klijenti su često zbunjeni, potrešeni, prestrašeni i u najmanju ruku vrlo iznenađeni.
Primjerice u ovom slučaju koji slijedi, objavljujem vam širi rad s klijentom u srednjim godinama, kako bi uočili koliko je sve povezano i kako određena implantiranja u sebi kriju svrhu upravo kloniranja, te kako se odvija “hranjenje” klona i još koječega.
