Iako nisam prva koja o svemu ovome piše. O kopijama i klonovima, progovarali su i istraživači vanzemaljskih otmica, najpoznatije među njima su dr. Karla Turner i Barbara Bartholich te malo upitniji dr. Corrado Malanga. Činili su to iz vrlo jednostavnog razloga – jer su na to naišli u svom radu. Dr. Karla Turner i Barbara Bartholich, to su i opisale kroz predstavljanje životnog iskustva glavnog junaka Teda Ricea u knjizi “Anđeoska maskarada”. Koji je u regresiji radeći s Barbarom Bartolich u jednom trenu odgledao taj rad, te ustvrdio da je on sada u ovom životu kao dijete ostao bez svog originalnog tijela i kako sada živi u kloniranom. Isto je ustvrdila i klijentica dr. Malange, stanovita Maarit (već sam pisala o njoj u svojim tekstovima) no u oba slučaja, po meni – da se dalje radilo na otkrivanju ne samo klonova već i stanja ovog tijela u kojem danas jesu Ted i Maarit, otkrilo bi se da ako i dalje jesu DUD – onda je upitno da li žive u kloniranom tijelu. No, to je već dublja priča. Koja priča priču o tome od kojeg dijela nas, kreiraju klonove. I koliko je taj dio nas zaista “mi”. Ili možda – kopiraju kopiju.

Naime, ako pitate klijenta o postojanju klona DUD (trijade Duša, Duh, Um) jasno se dobiva odgovor koji razlučuje DUD od tijela, pa evo primjera jedne moje seanse, T sam ja, K je klijent:

 

T:

Postoji li bilo gdje bilo kakva kopija, klon ili primjerak tvoje Duše? Na zemlji, ispod Zemlje, izvan Zemlje, bilo gdje...

K:

Ne, ja imam kopiju, klona.

T:

Gdje je ta kopija?

K:

Nije jedna, ima ih više.

T:

Koliko ih ima?

K:

Raštrkane su svuda na zemlji. Ima ih u Hrvatskoj, Brazilu, SAD-u...

T:

Koliko ih je u Hrvatskoj?

K:

Dvije. Jedna blizu mene ne vidim točno gdje u ovoj je zoni, negdje...

T:

Da li je aktivna?

K:

Da, aktivna je.

T:

Druga?

K:

Ne vidim dobro...

T:

Ova koja je aktivna imaš li sliku nje, vidiš li je? Čuva li netko tu kopiju?

K:

Da. Čini mi se da je čuva netko tko ne zna što je. To je neka ženska osoba, živi s tom mojom kopijom, ne znam zna li šta je, ali ona je čuva...

T:

Koja je godina?

K:

Godina je sada. Ova. Ista (stanka) ili nije, (stanka) ne znam točno, čini mi se. (zbunjen jako)

T:

Pokušaj locirati vrijeme? Vidiš li je?

K:

Vidim stan, blizu je...

T:

Pogledaj samo kopiju, vidiš li je? Interesira me kako je živa?

K:

Ne mogu razaznati....

T:

Gdje su druge?

K:

U Brazilu je jedna aktivna, a jedna u SAD-u.

T:

Da li još negdje ima tvojih kopija/klonova?

K:

Da. U unutrašnjosti Rusije.

T:

Što je tamo?

K:

Spava moja kopija.

T:

Opiši mi gdje spava?

K:

Planina, šumski krajolik, snijeg, ispod zemlje su skladišta.

T:

Kako spava, opiši mi, kako je vidiš?

K:

Ona je – ma to su blokovi postavljeni uspravno, svaka kopija/klon ima nešto što ih razlikuje za nijansu od druge, ali moje su.

T:

Koliko ih je tamo?

K:

32!

T:

Koja je svrha tih kopija? 

K:

Za ubacivanje.

T:

Da li ih netko čuva?

K:

Neki hologrami, neki likovi – mislim da su imaginarni, ne shvaćam, oni su s vanjske strane skladišta.

T:

Čije je to skladište?

K:

Ne znam...

Dakle, nije jednostavno čak ni u promijenjenom stanju svijesti doći do svih ovih podataka, klijenti su često zbunjeni, potrešeni, prestrašeni i u najmanju ruku vrlo iznenađeni.

Primjerice u ovom slučaju koji slijedi, objavljujem vam širi rad s klijentom u srednjim godinama, kako bi uočili koliko je sve povezano i kako određena implantiranja u sebi kriju svrhu upravo kloniranja, te kako se odvija “hranjenje” klona i još koječega.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .