Prvi tip zovemo duhovi. Te duše odbijaju poći kući nakon fizičke smrti i često imaju neugodan utjecaj na one među nama koji bi željeli svoje ljudske živote provesti u miru. Te premje­šte­ne duše ponekad pogreš­no nazivaju "demonskim duhovima" jer ih optužuju da ulaze u umove drugih ljudi sa zlim namje­ra­ma. Negativne duhove ozbiljno je prouča­valo područje parapsihologije. Na žalost, ovo područje duhovnosti pri­vuklo je i beskrupulozne osobe udružene s okultistima, koji vre­ba­ju na emocije prijemčivih osoba.

Problematičan duh je nezreli entitet s nedovršenim poslom iz prošlog života na Zemlji. On možda nema nikakve veze sa živućom osobom koju uznemiruje. Istina je da su neke osobe prikladni pri­jem­čivi vodiči za negativne duhove koji žele izraziti svoje neza­dovoljstvo. To znači da osoba koja se nalazi u dubokom medita­tiv­nom stanju svijesti može ponekad po­kupiti iri­tan­tne obrasce signala bestjelesnog bića čije ponašanje može varirati od nepromišljenog do provokativnog. Ti nemirni entiteti nisu duhovni vodiči. Pravi vodiči su iscje­li­telji i ne ometaju ljude ograniče­nim porukama. Ovakvi neobični duhovi često su vezani uz određenu geograf­sku lokaciju. Istraživači specijalizirani za fenomen duhova kažu da su uznemireni entiteti uhvaćeni u ničijoj zemlji između nižih astralnih razina na Zemlji i duhovnog svijeta. Na osnovi mojih istraživanja, došao sam do zaključka da ne vjerujem kako su te duše izgubljene u prostoru i ne smatram ih demon­skima. One su svojevoljno izabrale ostati neko vrijeme na zemaljskoj razini nakon fizičke smrti zbog visoke razine nezadovoljstva. Po mojem mišljenju, te su duše oštećene zato što proživljavaju zbunjenost, očaj, pa čak i nepri­ja­teljstvo, do te razine da ne žele da im se njihovi vodiči približe. Znamo da se do nega­tivnog izgubljenog identiteta može doći na razne načine, poput egzor­cizma, kako bi ga se spriječilo da smeta ljudskim bi­ći­ma. Duhove koji opsjedaju ljude može se uvjeriti da odu i napokon prijeđu u duhovni svijet. Ako postoji duhovni svijet u kojem vlada red, s vodičima koji brinu o nama, kako je moguće da je neadaptiranim dušama, koje usmje­ra­vaju negativnu ener­giju prema utjelovljenim bićima dopušteno postojanje? Jedno objašnjenje glasi da još uvijek imamo slobodnu volju, čak i u smrti. Drugo objašnjenje glasi: budući da u našem fizičkom svemiru pro­živ­ljavamo toliko pre­viranja, za očekivati je da će doći i do duhov­nih nepravilnosti i devijacija u normalnom egzodusu duša. Osim toga, duhovi koji zarobljavaju sami sebe možda su dio velikog plana. Kada budu spremne, te će duše biti odvedene iz astralnog plana Zemlje i povedene na svoje mjesto u duhovnom svijetu."23

Može se primijetiti da Newton nije baš siguran da se ništa takvoga ne događa. Međutim, ako i spominje da te duše vrše neki utjecaj, ublažio je to spominjući samo ulazak u um, nikako opsjednuće, posjed­nuće ili neki drugi oblik nakačenosti. Ovo s umom je naveo vjerojatno zbog toga što je to način na koji djeluju duhovni vodiči, prema iskazima njegovih klijenata.24

Ovdje se postavlja pitanje da li Newton uopće zna što je um ili gdje je postavljen odnosno što je ono što se naziva mentalno tijelo, pa bi se opet moglo primijetiti da ovaj "znanstvenik" nije odradio osnovna istraživanja. Kako to da su mu promakle tvrdnje da se sva interakcija s nakačenjima događa u podsvjesnom umu?

Čini se da ne može u potpunosti zanijekati postojanje "nečega", a vrlo je vjero­jatno i sam imao neke sumnje glede svega. Ali odlučio je postati takav da jedino što koristi bude: "Ja mislim" i "Ja ne vjerujem" u de­mone, iako je spo­menuo i egzorcizam. U jednom se trenu ipak zapitao, kako je nekim tako "lošim" dušama, uopće dopušteno postojanje? Jer, kad se bolje razmisli, takvo postojanje ugrožava priču o onoj strani koju nam upravo on nudi. No, brzo je ponudio i objašnjenja, kako bi slika života između života i dalje ostala u pre­zentaciji koju i danas širi diljem svijeta.

Nije nam otkrio na koje načine te premještene duše u konačnici dođu do svojih vodiča, tako da smo uskraćeni za tu informaciju. No, složit ću se s njim da je izraz "premještene duše" točan. Ako krenemo s pret­postavkom da se nakače­nosti zaista događaju, kod slučajeva prizemljenih duša – radi se točno o tome, kad im tijelo umre, premjeste se u drugo – kršeći pri tom slobodnu volju duše koja se već nalazi u tom tijelu. Ali naravno, Newton taj izraz ne objašnjava na ovaj način!

Sve je smatra Newton dio plana, slažem se i s tom konstatacijom, samo izgleda da se plan kojeg ja vidim kao jednu mogućnost u potpunosti razlikuje od plana ljubavi, napretka i mira, koji nam nudi Newton, obzirom na koji je način do njega došao.

A kakav nam to "život" povrh ljubavi na mjestu "život između života", nudi Newton najbolje svjedoči sljedeći dio u kojem je vidljivo da mi i nemamo baš neku kontrolu nad svojim dušama. Uvijek postoji onaj tko može odlučiti jesmo li dovoljno dobri ili ne, pa nas malo popraviti ili uništiti! Ovdje je riječ o lošim dušama! Što god to značilo. Nije niti važno, jer sljedeći prikaz seanse ponovno pokazuje neke od njegovih metoda rada.