Frederic Myers – zanemareni genij
F. W. H. Myers nije ime na koje se može naići u udžbenicima psihologije. Edward F. Kelly i Emily Williams Kelly to su pokušali ispraviti posvetivši obimnu zbirku radova ovom, kako u uvodnoj posveti kažu, “zanemarenom geniju znanstvene psihologije” (Kelly i Kelly, 2009.).Kelly, E. F. i Kelly, E. W. (ur.) (2009.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc. Zašto je tomu tako? Zašto epitet genijalnosti neizbježno prati Freuda unatoč svim kontroverzijama njegova djelovanja, dok se Myersa jedva spominje, bez obzira što je utjecao na Williama Jamesa, Theodorea Flournoya (Jungova mentora) i Borisa Sidisa (Crabtree, 2009., 302)?Crabtree, A. (2009.), Automatism and Secondary Centres of Consciousness. U: E. F. Kelly i E. W. Kelly (ur.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc. William James i neki drugi autori uspoređivali su njegov karakter, intelektualnu širinu i originalnost s Darwinom (Kelly i Kelly, 2009., xxix).Kelly, E. F. i Kelly, E. W. (ur.) (2009.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc. Vjerujem da već samo ime najvažnijeg, posthumno objavljenog, Myersova djela – ‘Ljudska osobnost i njeno preživljavanje tjelesne smrti’30, dovoljno govori zbog čega njegove ideje nisu preživjele “metlu” vladajuće znanosti.
Njegov model ima dva selfa – supraliminalni Self koji predstavlja budnu/uobičajenu svjesnost i subliminalni Self koji se nalazi izvan područja svjesnosti. Subliminalni self očekivano preživljava fizičku smrt te samim time izlazi iz dopuštenih znanstvenih okvira. Stoga metafizičko Myersovo “Ja” ili subliminalni Self uključuje subliminalno (tzv. nesvjesno) i supraliminalno područje svjesnosti i svjesno je svih aktivnosti koje se u njima odvijaju.
Taj Self ima transcendentalne korijene s natprirodnim mogućnostima (Crabtree, 2009., 364).Crabtree, A. (2009.), Automatism and Secondary Centres of Consciousness. U: E. F. Kelly i E. W. Kelly (ur.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc. Myers je upozoravao da kategorije “materijalno” i “nematerijalno” koje se obično koriste nisu adekvatne jer ukazuju samo na granicu koja je postavljena s obzirom na ono što naša osjetila i mjerni instrumenti mogu registrirati ili ne. Za Myersa bi neprobojnost materije, koja nam se čini kao nepobitna osjetilna činjenica, moglo biti baš toliko relativno i uvjetno svojstvo koliko je to i boja sama po sebi (Kelly, 2009., 70).Kelly, E. W. (2009.), F. W. H. Myers and the Empirical Study of the Mind-Body Problem. U: E. F. Kelly i E. W. Kelly (ur.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc.
Osnovna pokretačka sila Myersovih istraživanja bila je želja za pronalaskom odgovora može li individualna svjesnost preživjeti fizičku smrt. Svoje teorije temeljio je na empirijskim zapažanjima ne gubeći iz vida činjenicu da će do odgovora doći samo ako se zapaženi fenomeni nalaze unutar okvira koji im omogućuje teorijski kontinuitet i usklađenost s drugim psihičkim i biološkim fenomenima. To ne znači da bi nepoznato trebalo reducirati na ono poznato, pristup koji je tako čest u znanstvenoj psihologiji, već bi trebalo raditi na njihovom povezivanju (Kelly, 2009., 72).Kelly, E. W. (2009.), F. W. H. Myers and the Empirical Study of the Mind-Body Problem. U: E. F. Kelly i E. W. Kelly (ur.), Irreducible mind: Towards a psychology for the 21stst Century, Rowman & Littlefield Publishers, Inc.
Osvrt na neke modele psihe
Prije predstavljanja vlastitog modela u sljedećem poglavlju, u nastavku ću navesti nekoliko modela koji su izravno ili neizravno proizašli iz nekih od opisanih psihologijskih pravaca. Neću razmatrati ranije modele (počevši od starogrčkih mislilaca poput Platona) jer polazim od toga da modeli koje ću u nastavku prikazati nisu nastali iz “vakuuma”. Navedeni modeli također sadrže dovoljno polazišnih ili dodirnih točaka sa značajnim dijelovima modelâ koji ću ponuditi. Sudbinski važan model, onaj Renéa Descartesa, prokomentirat ću u 5. poglavlju.
Prikaz postojećih modela započet ću jednim deklarativno bezdušnim modelom, koji sam uvrstio jer je uvelike obilježio modernu psihologiju i psihijatriju. Nešto više ću se zadržati na Jungu koji je prelazio “ogradu” i upadao u ono što se naziva metafizičkim/mističnim, neprestano naglašavajući da je on znanstvenik koji se bavi psihologijom (i kod kojeg je teže konstatirati nedostatak duše). Prozivanje njegove metafizike psihologijom na neizravan način ukazuje na to da bilo koji dublji upadi u psihički prostor nisu mogući bez prelaska materijalističke ograde, odnosno na to do koje mjere iole ozbiljnija psihologija ne trpi znanstvene okvire. Zato su mi pomalo smiješni njegovi rani pokušaji objašnjavanja nekih metafizičkih koncepata fizičkim (npr. traženje porijekla arhetipova u genetskom materijalu). Svoj je znanstveni kredibilitet očuvao koliko je to bilo moguće stvorivši svoj svijet (okvire) s nekim zanimljivim, ali i vrlo zavodljivim konceptima koji bi mogli poslužiti kao dobri građevni elementi pri stvaranju šire slike o ljudskom biću (i ovom realitetu), kao i premošćivanju jaza između fizičkog i metafizičkog. Takve ideje istovremeno imaju potencijal, ako se zadržimo na njima, za stvaranje novog kulta pa čak i religije s pripadajućom (po)svećeničkom elitom.
Nakon Jungova, predstavit ću Assagiolijev model i neke njegove preinake. Za kraj sam odlučio dodati i jedan model koji bi se mogao okarakterizirati kao “newagerski”, hiperdimenzionalni model s očitim potencijalom za premošćivanje prije spomenutog jaza.
Freudov model
Za prikaz Freudovog strukturnog modela psihe31 udomaćila se slika ledene sante koju je ponudio njegov prekoatlantski kolega George S. Hall (Jung, 1977., xxxvii)Jung, C. G. (1977.), The Collected Works Vol. 5 – Symbols of Transformation, Bollingen Series, Princeton University Press kako bi se prikazao nesrazmjer svjesnih i nesvjesnih sadržaja psihe. Držeći se te analogije ispada da bi omjer trebao biti sljedeći: ako cijelo ima devet dijelova onda jedan otpada na svjesno (nešto više od 11 %), a preostalih osam pripada nesvjesnom32. Iako je ovakav nesrazmjer dosad kod mnogih izmamio uzdahe, smatram da je on i više nego skroman te da na tzv. nesvjesno otpada nezamislivo velik dio ukupnog prostora nečije individualne svjesnosti.
| 30 | ^Human Personality and its Survival of Bodily Death, 1902. |
| 31 | ^Ovom modelu prethodili su ekonomski i topografski modeli. |
| 32 | ^Ovakav prikaz psihe smatram vrlo korisnim jer bi mogao dovesti do postavljanja važnog pitanja: “U čemu to plutaju ledene sante?” Psihoanaliza na njega ne nudi odgovor, ali bi se zato mogao pronaći npr. kod Junga i Assagiolija. |
