Da se unutar znanstvenog istraživanja može ponuditi i dualistička teorija pokazuje primjer nobelovca Johna C. Ecclesa. Iako ga je u studentskim danima privlačilo Darwinovo pisanje, shvatio je da njegova teorija ne može objasniti onaj dio nas koji je zadužen za doživljaj, pa se posvetio potrazi za dušom koju je iz praktičnih razloga (opreza?) nazivao self11. Odbacivši kartezijanski dualizam, tragom teorija kvantne mehanike, ponudio je kvantizaciju uma, pa je osnovne pakete “uma” nazvao psihonima (po uzoru na fotone). Oni snagom volje ili misli mogu po načelu neodređenosti/vjerojatnosti utjecati na dendrone, osnovne živčane jedinice mozga (Eccles, 1990.).Eccles, J. C. (1990.), A Unitary Hypothesis of Mind-brain Interaction in the Celebral Cortex, U: Proc. R. Soc. London B, 240:(433-451) Ovakva primjena kvantne mehanike naišla je na kritiku jer se smatra da njezine zakonitosti nije moguće primijeniti na makroskopskoj razini kojoj ujedno pripada moždana građa. Da je Eccles i prošao bolje, postavlja se pitanje što bi u ovom slučaju predstavljalo “duha/sablasti u stroju”. Eccles je s druge strane strogo materijalistički pogled o pitanjima uma i tijela/mozga, zajedno s Karlom R. Popperom, nazvao obećavajućim (engl. Promissory materialism):

“Obećavajući materijalizam neobična je teorija. Prvenstveno se temelji na povijesnom (ili historicističkom) proročanstvu o budućim rezultatima istraživanja mozga i njihovim posljedicama.” (Popper i Eccles, 1983., 97, moj prijevod12)

Popper, K. R. i Eccles, J. C. (1983.), The Self and Its Brain, London, Routledge

 

“Promissory materialism is a peculiar theory. It consists, essentially, of a historical (or historicist) prophecy about the future results of brain research and of their impact”.

U svakodnevnoj praksi onih kojih propagiraju znanost ili koriste znanost za propagandu nekog komercijalnog proizvoda ili usluge, podsjećanje na prošlost započinje frazom “Znanstveno je dokazano...”, a opis sadašnjeg stanja frazom “Najnovija znanstvena otkrića...”. Uz ovakvu pripremu trebalo bi nam biti lakše povjerovati da će ono što se propagira osigurati i “svjetlu budućnost”.

U nastavku ću se ukratko osvrnuti i na središnju dogmu takvog materijalizma kada su u pitanju živa bića – onu Darwinovu. Bez obzira što nudi neka objašnjenja, tu se dogmu još uvijek prikazuje kao da objašnjava baš sve. Ljudska bića se reduciraju na životinje koje je već Descartes prozvao automatima što je dovelo do daljnjih napada na čovjekovu slobodnu volju koja je “iluzorna.” Neki zagovornici ovog vjerovanja odavno su prekoračili okvire u pokušaju objašnjavanja porijekla vrsta što je dovelo do kroničnog darwinitisa13.

Darwinova ostavština

“Povjeri sebe Riječi i makni se od životinjske naravi. Jasno je što životinja jest: biće bez razuma. Mnogi misle da imaju razum, ali ako ih bolje promotriš, njihov je govor životinjski.” (VII,4:107 – Meyer, 2007., 515, moj prijevod)

Meyer, M. (ur.) (2007.), The Nag Hammadi Scriptures – The revised and Updated Translation of Sacred Gnostic Texts, The International Edition, New York, HarperOne

 

“Entrust yourself to the Word, and remove yourself from animality. It is clear what an animal is: one who lacks reason. For many think they have reason, but if you take a good look at them, their speech is animality.”

Darwin je u svom pisanju o čovjeku (Darwin, 1871./2007., 193)Darwin, C. (1871./2007.), The Descent of Man – The Concise Edition, Plume izrekao kobnu pretpostavku da je razlika između najzaostalijeg čovjekovog uma i najrazvijenijeg životinjskoga zacijelo pitanje stupnja (kvantitete) a ne vrste (kvalitete). Dakle, čovjek je najobičnija životinja s najrazvijenijim, ali ne i s najrazličitijim umom na ovom planetu14. Pitam se, bi li Morganovo načelo (3. poglavlje) išta promijenilo da je postojalo u vrijeme Darwinova djelovanja? Bez Morganovog ili sličnog načela, Darwinova su shvaćanja životinjskog uma, kojim se bavi tzv. komparativna psihologija, bila prepuna antropomorfnih (čovjekolikih) analogija (Young, 2005.).Young, R. M. (2005.), Animal Soul, 28.05.2005., http://www.human-nature.com/rmyoung/papers/paper59h.html, viđeno: 27.02.2013.

Darwinova zapažanja i ideje bile su uzor funkcionalistima (npr. John Dewey) koji su onda ponudili svoju ideju o tome što bi trebao biti osnovni cilj psihologije. Prema njima, psihologija bi se trebala usredotočiti na funkciju ili svrhu svjesnosti i kako to dovodi do “prilagodbi u ponašanju” (Strickland, 2001., 265)Strickland, B. (ur.) (2001.), The Gale Encyclopedia of Psychology, 2nd edition, Farmington Hills, Gale Group i do preživljavanja najprilagodljivijih15. Psihologijski gledano, Darwinova tvrdnja postala je odlična osnova za budući bihevioristički pristup. No, da ne bi sve ostalo samo na stupnjevanju životinjske razvijenosti, još je njegov suvremenik Thomas H. Huxley16 zaključio da smo automati17, a da je slobodna volja samo jedna od iluzija:

11 ^U posljednjem susretu sa svojim mentorom Charlesom Sherringtonom koji je tada bio na samrtnoj postelji, Sherrington mu je rekao da sada jedinom realnošću smatra ljudsku dušu. Tu misao Eccles nije nikada zaboravio i s njom je završio i svoj život (Mennis, 2003., 29, 53).Mennis, M. R. (2003.), The Book of Eccles, Aspley, Queensland
12 ^Historicizam – pogled na ljude i događanja prvenstveno s povijesnog stajališta, tj. da je povijest sama po sebi (svojim “povijesnim zakonitostima”) u stanju objasniti društvene i kulturne pojave.
13 ^Izraz je predložio Raymond Tallis. Darwinitis znači da Darwinova teorija može objasniti i manifestacije ljudske svakodnevnice – našu kulturnu baštinu baš kao što može objasniti i naše biološke korijene (Tallis, 2009.).Tallis, R. (2009.), Neurotrash, 124(6) 11/12 2009., http://newhumanist.org.uk/2172/neurotrash, viđeno: 16.07.2012.
14 ^Budući da znanost želi vjerovati kako je “um u mozgu”, onda je mjerenje tog organa sasvim uobičajena praksa. To bi trebao biti dobar pokazatelj koliko je određena životinjska vrsta napredna ili “inteligentna”.
15 ^Sintagmu Survival of the fittest (kod nas poznatu i kao “zakon jačeg”) originalno je skovao evolucionistički filozof Herbert Spencer (Weinstein, 2012.),Weinstein, D. (2012.), Herbert Spencer. U: E. N. Zalta (ur.), The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Fall 2012 Edition), http://plato.stanford.edu/archives/fall2012/entries/spencer/, viđeno: 27.02.2013. a njeno kasnije spominjanje u Darwinovim zapisima dalo joj je dodatni legitimitet za korištenje u manipulativne svrhe od strane vladajućih kada “bazi” treba objasniti da je hijerarhijski sustav u kojem živimo sasvim prirodan, da je jednostavno stvar evolucije.
16 ^Huxley je prvi dobio naziv Darwinov buldog (Britannica, 2008.),Britannica, Encyclopædia Britannica Online (2008.), T. H. Huxley, 19.03.2008., http://www.britannica.com/EBchecked/topic/277746/TH-Huxley, viđeno: 15.07.2012. a trenutno tu funkciju “obnaša” Richard Dawkins (Walker, 2012.).Walker, T. (2012.), Science vs God – Richard Dawkins takes on Archbishop of Canterbury, 24.02.2012., http://www.independent.co.uk/news/science/science-vs-god-richard-dawkins-takes-on-archbishop-of-canterbury-7440051.html, viđeno: 15.07.2012.
17 ^Charles Tart smatra kako vjerovanje u besmisleni (mehanicistički) univerzum manipulatorima olakšava manipulaciju, ali ih i ne prisiljava na to da manipuliraju drugima, bez obzira na njihove osjećaje (Tart, 2013.).Tart, C. T. (2013.), Atheism, Spirituality and Parapsychology, 04.04.2013., http://blog.paradigm-sys.com/atheism-spirituality-and-parapsychology/, viđeno: 08.05.2013. Nažalost, čini se da je ovdje itekako na snazi fraza da “prilika čini lopova”.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .