Zasad bih s predstavljanjem Uma završio slijedećim navodom iz koptskih tekstova:

“Osoba ne vidi dušom ili duhom. Umjesto toga, um koji postoji između njih vidi viziju ...” (BG 8502,1:10 – Meyer, 2007., 743, moj prijevod)

Meyer, M. (ur.) (2007.), The Nag Hammadi Scriptures – The revised and Updated Translation of Sacred Gnostic Texts, The International Edition, New York, HarperOne

 

“A person does not see with the soul or with the spirit. Rather, the mind, which exists between these two, sees the vision ...”

Je li segmentiranost Uma na neki način povezana s time što smo realitet naučili promatrati segmentirano (bez mogućnosti percipiranja šire slike), ili je naš pogled na realitet segmentiran zato što je to karakteristika Uma?

Ako je pristup tzv. nesvjesnim sadržajima moguć kada se Um pomakne prema van (kada se proširi), znači li to da se proširilo polje svijesti, pa zbog toga nesvjesni sadržaji postaju pristupačni? Što ako recimo postoji “prozor pažnje” ili možda čak “točka pažnje” onog koji “gleda” (svjedoka/ promatrača) koji je uvijek na fiksnoj poziciji, pa udaljavanje Uma otvara mogućnost da se drugi sadržaji “vide” kroz takav prozor/točku? Ili bi se prije moglo reći da je pozicija prozora/točke varijabilna pa zbog takvog pomicanja izgleda da je Um na različitim udaljenostima, a u stvari je fiksiran?

Podsvjesno

Područje Astralnog tijela koji s jedne strane graniči s Eteričnim, a s druge s Umom nazvat ću podsvjesno na koje ću se još vratiti u 6. poglavlju. Bez obzira na to što Um može mijenjati svoju poziciju i što bi tako u jednom trenutku mogao biti bliže Eteričnom tijelu, to samo po sebi neće dovesti do osvješćivanja Podsvjesnih sadržaja. Ovdje bi izgleda također trebalo zaboraviti standardnu, Euklidovu 3D geometriju tako da promjena položaja Uma neće dovesti do sabijanja (povećanja “gustoće”) Podsvjesnog radi čega bi se možda moglo u jednom trenutku očekivati i rasprsnuće zbog povećanog “pritiska”.

Budući da Astralno tijelo prožima čitavo fizičko i Eterično, a to je područje također dio tzv. nesvjesnog, postavlja se pitanje kako nazvati taj dio? Za sada bih predložio da ga zovemo tjelesno nesvjesno, svjestan opasnosti da taj naziv nije prikladan u slučaju da se dio Astralnog tijela koje prožima Eterično tijelo ne može tek tako svesti na onaj dio koji prožima samo fizičko. Takvo tjelesno nesvjesno možda bi moglo odgovarati “tjelesnoj memoriji” (engl. Body memory) koju npr. spominje Rupert Sheldrake (Sheldrake, 1987.)Sheldrake, R. (1987.), Society, Spirit & Ritual: Morphic Resonance and the Collective Unconscious, Part II. U: Psychological Perspectives, 18(2):320-331 ili Gurđijevljevom (Ouspensky, 1949./2001., 109, 110)Ouspensky, P. D. (1949./2001.), In Search Of the Miraculous, The Teachings of G. I. Gurdjieff, San Diego, Harcourt, Inc. “centru pokreta” (engl. Moving center). U slučaju Assagiolijevog ovalnog dijagrama, ono bi moglo odgovarati nižem nesvjesnom. Tjelesno nesvjesno osnovna je tema 7. poglavlja.

Nadsvjesno

Dio Astralnog tijela iznad Uma nazvat ću nadsvjesno, o kojem do sada nismo dobili puno informacija. Vjerujem da to na neki način ukazuje i na nespremnost, ili pak možda na nesvjesnost ovog dvojca da postavi odgovarajuća pitanja i vidi odgovore. No, možda se jednostavno radi o području čije opisivanje nadilazi Umna tumačenja, tj. o području koje je neopisivo i neizrecivo. Ovaj dio Astralnog tijela mogao bi odgovarati višem nesvjesnom u Assagiolijevom ovalnom dijagramu (slika 5.).

U nastavku slijedi nešto duži isječak transkripta iz razgovora u kojem smo se dotakli ovog područja Astralnog tijela i iz kojeg bi se možda mogle dobiti neke nove ideje o njemu.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .