Ovo mi nalikuje na ideju da se funkcionalan hardver može dobiti zanemarujući činjenicu da je za njegovo pokretanje potreban softver. Uz to, takav bi se hardver morao i sam znati sastaviti! Ipak, ohrabreni takvim izjavama o novom razumijevanju hardvera, neki su znanstvenici predložili da se i softverska komponenta ljudskog bića (prema kognitivnoj znanosti to je um) isto tako kartografira u nadi će se to postići finim iščitavanjem mozga (i eventualno perifernog živčanog sustava) (Macer, 2002., 203-206).Macer, D. (2002.), Finite or infinite Mind? A proposal for an integrative Mental Mapping Project. U: Eubios Journal of Asian and International Bioethics, 12:203-206

U Radnom modelu fizičko je tijelo samo jedno od tijela potrebnih da bi se duša mogla inkarnirati (utjeloviti) i tako iskusiti ovaj realitet, tj. biti prisutna u njemu ili biti u kontaktu s njime. Fizičko tijelo ne može egzistirati samostalno te stoga čini funkcionalnu cjelinu ili kompleks7 s nefizičkim (ili po nekima suptilnim) tijelima koje ću opisati u nastavku. Fizičko, kao vidljivo tijelo, možda bismo mogli pojednostavljeno promatrati i kao “vozilo duše u užem smislu”, a cjelinu tri tijela ovog Modela kao “vozilo duše u širem smislu”.

 

2. tijelo – Eterično tijelo

/v/

Denis

[...] Ako sam dobro razumio, Eterično je ono koje daje snagu i život?

Nataša

Eterično, to je i energetsko još, to je energija koja je jednim dijelom u fizičkom tijelu, jednim dijelom je izvan njega jer fizičko bez toga Eteričnog, ono ne bi moglo imati životnu snagu.

Denis

Ali ono ide znači izvan toga?

Nataša

Ide i oko tijela, oko fizičkog tijela.

Drugo tijelo u Radnom modelu, nazvao sam eteričnim, iako za njega i za njegove manifestacije, kao i za “materijal” od kojega je sazdano postoje različiti nazivi. Jedan od naziva koji se često spominju jest aura. Isto tako, ovo tijelo, iako fizičkim osjetilima izravno neuhvatljivo, bilo je predmetom proučavanja više istraživača koji su, baveći se fizičkim tijelom, opazili određene pojave koje nisu mogli jednostavno objasniti materijalnim zakonitostima. Prikladniji naziv za ovo tijelo mogao bi biti energetsko tijelo ili vitalno tijelo.

Na tragu Eteričnog tijela bio je npr. Wilhelm Reich koji je ponudio teoriju o Orgonu, životnoj energiji (Reich, 1942.),Reich, W. (1942./1973.), The Discovery of the Orgone: Vol.1: The Function of the Orgasm: Sex-Economic Problems of Biological Energy, New York, Orgone Institute Press koju su odbacili kao pseudoznanstvenu, a sve su njegove publikacije u jednom trenutku bile spaljene po sudskom nalogu (usred 20. stoljeća!). Harold S. Burr ponudio je L-polja (engl. Life – život) ili “polja života” za koja je smatrao da su EM-polja (elektromagnetska) koja postoje kod svih živih organizama (Burr, 1972.).Burr, H. S. (1972.), Blueprint for Immortality – The Electric Patterns of Life, London, Neville Spearman Burrov student i kolega Leonard Ravitz zaključio je da je ljudsko L-polje najaktivnije za vrijeme punog mjeseca i da u cijelosti nestaje prije trenutka fizičke smrti. Bez obzira što je Burr ponudio mjerljive rezultate i dao određene ideje kako bi se ono moglo koristiti u dijagnostičke i prognostičke svrhe kod poremećaja i bolesti, znanstvena zajednica nije za to pokazala puno zanimanja.

Pretpostavljam da tzv. Kirlianova fotografija, koja se koristi za snimanje “aure” na kojoj se može vidjeti razlika između snimke žive i mrtve tvari (što uključuje recimo i mrtvo tkivo, suhi list ili cvijet itd.), prikazuje onaj dio Eteričnog tijela koje se širi izvan granica fizičkog tijela.

7 ^U nastavku neću koristiti taj pojam zbog već uvriježenog Jungovog kompleksa za sasvim drugu psihološku pojavnost.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .