|
/#164/ |
|
|
Denis |
Klupko, pogledaj ponovno na što si spojen, gdje si spojen? Gdje si rekao da si spojen? |
|
Nina |
Na neki krug oko centra. |
|
Denis |
Kojeg centra? |
|
Nina |
Ovog [pokazuje solarni pleksus]. |
|
Denis |
To je centar Nine? |
|
Nina |
Da. |
|
Denis |
Dok ti to radiš, što se događa s Ninom? |
|
Nina |
Pa radim da se ona ne mora brinuti. |
|
Denis |
Sigurno, no pogledaj što se događa s Ninom dok ti to radiš? Događa li se nešto na mjestu na kojem si spojen? Događa li se nešto zato što si spojen tako kako si spojen? |
|
Nina |
Hm, ne izgleda baš oduševljeno ovime što radim, mojim poslom. |
|
Denis |
Kako se to vidi? |
|
Nina |
Po držanju... po stavu. Kao da joj smetaju sve te moje slike. |
|
Denis |
Reci mi, uzevši u obzir da u ovom realitetu sve troši neku energiju, dok ti tako vrtiš svoj posao, koliko Nini ostaje energije za druge stvari? Pretpostavljam da trošiš njezinu energiju, a ne nečiju tuđu? |
|
Nina |
Da. |
|
Denis |
Pogledaj koliko ostaje energije Nini. |
|
Nina |
Pa ako ja dobro odradim svoj posao ne treba joj energija! |
|
Denis |
To ti kažeš, a kako ti znaš što Nina želi napraviti? |
|
Nina |
(potiho) Da, potrošim je dosta, da. |
|
Denis |
Dobro, pitaj Glasić što on misli o tvom poslu. Samo ga pogledaj, možda ti to da neku ideju zašto ti izgleda tako arogantno. Troši li i Glasić energiju poput tebe? |
|
Nina |
Ne, ne troši. Ne sviđa mu se. Uporno mu se ne sviđa što ja radim. |
|
Denis |
I što sad? Čega te je strah Klupko? |
|
Nina |
(potreseno) Nije me strah nego ne mogu vjerovati da se nikome ne sviđa što ja radim, a radim na dobrobit sviju. |
|
Denis |
To zvuči optimistično, uz to trošiš mnogo energije, s drugima ne želiš razgovarati jer smatraš da znaš što oni misle... i na kraju smatraš da to što radiš je jedino pravo što se može napraviti... Čini mi se kao da se vrtiš na vrtuljku, a vrtuljak se može beskonačno vrtjeti, trošiti energiju i nikamo se ne pomaknuti. |
|
Nina |
Kako si ti samo to rekao, a ispada da ja zvučim bahato. |
|
Denis |
Pa pitaj Glasić ili Ninu kojoj želiš sve najbolje pa vidi što će ti reći. |
|
Nina |
(uvrijeđeno) Dovoljno je da vidim kako me gleda, ne trebam ga ni pitati. Idem mu na živce. |
|
Denis |
Predugo to traje, Klupko. Jedna je stvar pomoći Nini od tri godine, kad nije imala mnogo izbora, a potpuno je druga stvar nastaviti to raditi sljedeće 33 godine i ne pitati nikoga za mišljenje. |
|
Nina |
Kad je za djecu tako bolje. Svi misle da ne valja to što radim. Što da radim onda? |
|
Denis |
To što se vrtiš na vrtuljku umjesto da čekaš, prvo da staneš i da vidiš druge. Ti zaista možeš napraviti fantastične stvari. One koje ni Nina, ni Glasić ne mogu napraviti... Ako radiš, vrtiš samo svoju priču, a govoriš da to radiš za tuđe dobro, to onda nije dobro... ne znam trebaš li uopće pitati Glasić za njegovo mišljenje jer već znaš kakvo je, ali pitaj Ninu trebaš li ti uopće vrtjeti sve te slike za nju i za druge sve to vrijeme ili se slažu s time da se odmoriš... a kad bude vrijeme, reći će ti što ti je činiti, neće ti biti dosadno vrtjeti se u krug, a neće ti biti ni toliko naporno... nećeš stalno morati raditi, radit ćeš samo kada te Nina upita za pomoć, tada ćeš joj i stvarno pomoći. Ovo sada je pravo iscrpljivanje. |
|
Nina |
Misliš? |
|
Denis |
Ne, ništa ne mislim, nego govorim ono što možeš provjeriti kod Nine i Glasića. Pokušavam samo biti novi glas koji možda možeš poslušati s obzirom na to da Glasić ne želiš slušati, a on je uistinu prvi s kojim bi trebalo razgovarati. Ili te je nečega strah, Klupko? |
|
Nina |
Ne znam... što bi se dogodilo da stanem. |
|
Denis |
Strah te je toga? |
|
Nina |
(tiho) Valjda je. ... Raspast će se cijeli sustav ako ja stanem. |
|
Denis |
Oh. Ako pogledaš prema Glasiću vjerujem da on sad već umire od smijeha ili...? |
|
Nina |
Drži se za glavu. |
|
Denis |
Ne znam koliko je on toga prošao bez tebe i ništa mu nije nedostajalo i još je tu. Shvaćaš koliko on ima strpljenja s tobom? |
|
Nina |
Da, mogao bi me satrti. |
|
Denis |
Naravno, ali te čitavo vrijeme strpljivo gleda hoćeš li sam napokon shvatiti neke stvari. Možeš li prihvatiti da je on bio sasvim ok bez tebe i da je Nina također nešto starija od tebe? |
|
Nina |
Čini se kao da ona ne može ni prokrčiti put između svega ovoga što sam napravio. Tu dolazi do izražaja izreka “put do pakla popločen je dobrim namjerama”. |
Moj um sve to izmišlja
Tijekom ovakvih istraživanja u promijenjenom stanju svijesti autopilot prestaje biti jedini sugovornik, njegov dijalog biva utihnut što omogućava da se na pozornici svijesti pojave i drugi “stanovnici” i sadržaji psihe i s njima porazgovara. Kako na ovo gleda autopilot? Očekivano, s omalovažavanjem, izrugivanjem ili osudom – tȁ kako bi netko uz njega uopće mogao što reći, odlučiti ili učiniti. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da je ovo gotovo nezaobilazna pojava. Takve su primjedbe često prvo što autopilot izusti nakon završetka seanse, a ponekad je u tolikom šoku i nevjerici da nešto slično kaže još za vrijeme seanse, baš kao što se to dogodilo u Robertovom slučaju. U takvim slučajevima postoje sljedeće mogućnosti: prekinuti rad, pokušati “produbiti” promijenjeno stanje svijesti ili intervenirati, što sam i odlučio učiniti u ovom slučaju:
