Za kraj želim reći da su dosezi dosadašnjih znanstvenih istraživanja altruizma očekivano skromni, zbunjujući (paradoksalni?) i ograničeni zbog ograde unutar koje se odvijaju. Baš kao u slučaju istraživanja drugih neopipljivih ljudskih karakteristika poput svjesnosti ili slobodne volje, zbog ograničenosti svjetonazora vladajuće znanosti došlo je do neljudskog pomaka prema životinjskome ili mehaničkome. Sve prisutnija naklonost prema potonjem mogla bi se evolucijski (tj. darvinistički) gledajući lako racionalizirati jer ako već jesmo napredne životinje sada nam još samo preostaje da evoluiramo u transhumano. Smatram da Oakleyina inicijativa za proučavanje tzv. patološkog altruizma ima odličan potencijal da nas još dalje udalji od suštine, a ona sama postane još jedan primjer dobronamjernosti koja završava u paklu zbog svog scijentizma:

“Dobronamjerni, ali neznanstveni pristupi altruističkom pomaganju mogu imati nenamjeran učinak uskraćivanja pogodnosti znanosti i znanstvene metode onima kojima je pomoć najpotrebnija.” (Oakley, 2013., 5, Oakley, B. A. (2013.), Concepts and implications of altruism bias and pathological altruism. U: PNAS Early Edition, doi: 10.1073/pnas.1302547110moj prijevod)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .