• Svi materijalni oblici su djeljivi i promjenjivi i stoga prolazni. Ono što je nedjeljivo i neprolazno, naime individuum, nije materijalno. Živa bića (biljke, životinje, ljudi) nisu produkt navodne evolucije an­or­gan­ske tvari u jedno- i višestanične organizme. Materijalističko izjed­na­če­nje živo biće = tijelo nije točno.
  • Činjenica da svi prirodni materijalni oblici postoje u beskrajnoj različitosti može se objasniti time da "iza" svakog materijalnog oblika – od Univerzuma do najsitnijeg mikroba i čestice – u konačnici djeluju svjesne individue. Duhovna stvarnost (individualnost) prožima ma­te­ri­jal­nu relativnost.
  • "Svijest" je energija individuuma, a kako je sve energija, odnosno svijest, u stvarnosti ne postoji izolirana materija, "materija sama po sebi". Svjetlost i sjena su paralelne stvarnosti, no naposljetku postoji samo svjetlost (apsolutna stvarnost), a tama je o svjetlosti ovisno postojanje (relativna stvarnost).
  • Bog, apsolutno jedinstvo iza dualnosti, nije tek apstraktna ukupnost neutralne energije, već je također i individualnost, jedna bezgranična, sveprisutna i sveobuhvatna, koja obuhvaća i nas i sve druge relativnosti. Bog je Jedan apsolutni individuum, a mi smo bezbrojne relativne individue, "dijelovi Boga".
  • Ako Apsolut ne bi imao individualnost (Apsolut: stvarnost, Bog), ne bi imao ni svijesti, ni ljubavi, ni milosti, ni volje! Upravo to tvrdi materijalistički i ezoterijski monizam.
  • Monizam vidi samo jednu stranu stvarnosti i kaže: "Sve je jedno" ili "Sve je Bog". Međutim, diferencirani način promatranja vodi do spoznaje "Sve je jedno – i različito" (analogija "Sunca i sunčevih zra­ka").
  • Istovremeno bivanje jednim i različitim apsolutnog i relativnog, odnosno Cjeline i Dijelova: ova spoznaja je ključna jer pokazuje da je jedinstvo (stvarnost) onkraj dualnosti individualnost. Inače bi čovjek vidio jedinstvo kao apstraktnu ukupnost materije (bez indivi­du­al­no­sti, svijesti, volje), što bi predstavljalo filozofski "pad u grijeh" i prouzročilo dijabolične zablude, kulminirajući u nesavjesnom ego-opravdavanju ateističko-pragmatičnog monizma.
  • Ako postoji apsolutna istina, koji su dokazi za to? U ovom su poglavlju neki već spomenuti: ništa relativno nije apsolutno, apsolutno nije apsolutističko, onkraj dualnosti je duhovna individualnost vječna stvarnost, mi smo vječne individue, a Bog je apsolutni individuum; dakle, Apsolutno "ima", odnosno jest, svijest, ljubav, milost i volja.
  • Prikladni nazivi za predstavljena pojašnjenja bili bi "individualni teizam" i "teistička duhovnost". (Duhovnost znači da se duhovno ne definira materijalnim, ni apsolutno relativnim. Ona se temelji na pogledu iz svjetlosti, a ne na nekom stanovištu tame.)
  • Teizam je svjetonazor koji počiva na spoznaji Boga kao apsolutne individualnosti. Svaki svjetonazor koji individualnost Boga ne prihvaća ili pogrešno shvaća je ateistički. To znači da su po ovoj definiciji ateistički svi svjetonazori, pozitivni i negativni, opisani u 2., 3., i 4. poglavlju. (To što su ateistički ne znači da su i dijabolični. Dijabolične su samo negativne, od Boga odvraćene verzije tih svjetonazora.)
  • Teizam treba razlikovati od monoteizma, jer ovaj uglavnom ne vidi apsolutnog Boga kao jedinog Boga (monos znači "jedan, jedini, sam"). Monoteizam želi samovladu jednog određenog Boga (= monolatriju), dok teizam shvaća Boga kao apsolutnu, sveobuhvatnu individualnost. Dakle, u ovom smislu je monoteizam negativna verzija teizma.
  • Često površno korištena riječ "duhovno" odnosi se na stvarnost onkraj dualnosti i znači "nematerijalan; božanski; individualan"; duhovno je ono što oživotvoruje materiju, kako u relativnom tako i u apsolutnom, i označava zajedničku osobinu Boga i Božjih dijelova. Stoga riječ "duhovno" uvijek ima teističku konotaciju. (Nešto ateističko nikad ne može biti duhovno, nego najviše ezoterijsko, magično, okultno ili metafizičko). Budući da ne postoji izolirana, neovisna materija, i ono što je prividno materijalno može biti duhovno, na primjer riječi, slike, muzika, dojmovi iz prirode. Sve što svijest podsjeća na Boga, apsolutnu individualnost, jest duhovno.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .