Smrtni pokrov i svjetlosno tijelo: Primjer involucijske meta-biofizike

U 11. poglavlju opisana je teorija involucije koja govori da se stvaranje čovjeka odvijalo putem fizičke samomanifestacije svjetlosnih bića. Svjetlosna bića iz viših dimenzija zgusnula su svoja tijela u skladu s vibracijskom razinom zemaljsko-fizikalne materije i na taj način postala prvi ljudi. Kad se kaže da je Elohim stvorio ljude na svoju sliku kao muškarca i ženu, tu je Elohim pojam u množini koji se odnosi na jedinstvo svjetlosnih bića i stvaralačkog Boga, iz kojeg je nastalo svako stvaranje. "I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno ..." (Iv 17, 22)

Svjetlosna bića koja su se fizički manifestirala znala su da će se u jednoj točki razvoja na Zemlji pojaviti čak i najviše biće svjetlosti. Ono što je o tome naznačeno u 11. poglavlju, bit će ovdje – u nastavku članka "Prvorođeni Sin Božji" – pobliže rasvijetljeno.

Inkarnacija najvišeg svjetlosnog bića

Budući da je Isus inkarnacija najvišeg svjetlosnog bića, ne treba čuditi što njegovo djelovanje nije bilo suženo unutar granica zemaljske fizike. O tome svjedoče njegova mnoga čudesna djela, a prije svega događaji oko njegove fizičke smrti. Da se takva djela nisu dogodila, jedva da bi ga se itko sjećao, ili bi u najboljem slučaju ostao čudnovata marginalna figura židovske povijesti – ponajprije stoga što je javno djelovao samo tri godine. Nitko se ne bi na njega pozivao, niti bi ga itko želio slijediti. Sljedbenike uvijek imaju samo moćne i utjecajne osobnosti. Tko bi se pozivao na neki beznačajni ili nezgrapni lik?

To što je Isus danas najpoznatija osoba ljudske povijesti (cjelokupna povijest dijeli se na vrijeme "prije" i "poslije" Krista!) ne počiva na tome što je rimska Crkva grandioznom propagandom od njega napravila vodeću figuru. Upravo obrnuto: Zato što je Isus ostavio tako jedinstven utisak, postao je "tema" za tako mnogo ljudi. Čovjek može u njega vjerovati ili ga ismijavati, može ga ignorirati, zloupotrebljavati ili odbacivati, mrziti ili voljeti. U svakom slučaju: svi znaju za njega, govore o njemu, i ne mogu ga "zaobići".

Središnja sporna točka u svim diskusijama o Isusu jesu njegova čudesna djela, posebice uskrsnuće. Čak i u kršćanskim krugovima mnogi teolozi dvoje o mogućnosti uskrsnuća. Ljudi žele vjerovati samo u ono što je logično, "razumno" i "prirodno". Sve nadnaravno i "nelogično" označuje se kao nerazumno i stoga se odbacuje – a prije svega uskrsnuće.

Ne postoji fizikalni zakon kojim bi se objasnio taj fenomen, i u cjelokupnoj poznatoj ljudskoj povijesti niti jedan čovjek nije "ustao iz mrtvih", da se i ne govori o ponovnom (meta)fizičkom pojavljivanju. Ipak, svi očevici iz tadašnjeg doba govore upravo o takvom fenomenu: Isus je prolazio kroz zidove ili zatvorena vrata, najednom bi se pojavio među ljudima. Unatoč njegovom tijelu iz viših dimenzija mogli su ga vidjeti i dodirnuti, čak je s njima zajedno mogao i jesti. Ali on više nije bio potčinjen trodimenzionalnim zakonima.

To su bili događaji koji su preplašenim i sumnjičavim apostolima ulili hrabrost, snagu i uvjerenost, toliko da su odjednom bili spremni otići u svijet i riskirati svoje živote.

Učinak koji je Isus imao i još uvijek ima na ljude, najznačajnija je indicija da su izjave očevidaca i mistika odgovarali istini, naime da se "prvorođeni Sin Božji" po kome su stvoreni "nebo i zemlja" pojavio na Zemlji kako bi poveo sljedeću – i zaključnu – fazu sadašnjeg doba.

Uskrsnuće s aspekta involucije

Isusovo uskrsnuće očitovalo se tako što je njegov grob tri dana nakon raspeća bio prazan. To znači da je pokopana osoba fizički nestala. Ili je truplo bilo ukradeno, ili je osoba bila samo prividno mrtva, vratila se u život i oslobodila vlastitom snagom. To su dva jedina "logična" objašnjenja. Treće bi bilo cijelu priču označiti kao izmišljenu.

Ali, svi ovi pokušaji objašnjenja ne uzimaju u obzir Isusov jedinstveni učinak, i svjesno osporavaju njegovo božansko porijeklo. S aspekta involucije, koja polazi od multidimenzionalnosti Kozmosa, ne moramo se ograničiti na takva materijalističko-logička razmišljanja. Možemo ozbiljno uzeti izjave očevidaca i ne moramo Isusovu izvanrednu poziciju racionalizirati teorijama zavjere.2