Kao što danas znamo, i Zemlja se nalazi pred novom etapom stvaranja. Vedsko Otkrivenje također jasno ukazuje na jednu takvu etapu, ne govoreći direktno gdje i kako će se Brahma inkarnirati. Međutim, postoji proročanstvo da se Brahma neće pojaviti unutar vedske kulture, već u kulturi mesojeda, što je tada, u vremenu nastanka proročanstva, u Indiji bilo jedva zamislivo: kako će jednom postojati kulture u kojima ubijanje i jedenje životinja spada u svakidašnjicu, pa čak i u religiju.
Kao što se prvorođeni Sin Božji u najvišoj dimenziji bivanja naziva Brahma, tako i na hijerarhijski "nižim" dimenzijama ima druga odgovarajuća imena. Na našoj zemaljskoj razini, otprije dvije tisuće godina poznat je kao Yehoshua, Jeshua, Isus, krist, Mesija, Spasitelj, Pantokrator, itd. Kad već i na Zemlji ima mnogo imena, onda ih pogotovo ima u višim dimenzijama.
Jedno Isusovo ime iz viših dimenzija koje je preko medijalnih otkrivenja postalo poznato i na Zemlji glasi Sananda. To ime postoji i u sanskrtskom jeziku, sa značenjem "blaženi" (lat. beatus). Baš kao što Isus na Zemlji ima titule kao Krist i Pantokrator, tako i Sananda, među ostalima, nosi naslov "Kumara" – što je također poznata sanskrtska riječ i znači "prvi sin; princ; očev baštinik". Istu naznaku nalazimo i u Bibliji (Heb 1, 2): "[...] konačno, u ove dane, progovori [Bog] nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove."
S bibliokršćanstvom prožetog stanovišta, ove perspektive su neželjene i nailaze na odbijanje. Čovjek se boji ovih stranih imena i ideja jer se prividno tako puno razlikuju od uobičajenog i poznatog. Kad je Isus svojim učenicima rekao kako im ima još mnogo toga reći, oni – a pogotovo njihovi nasljednici – nisu mogli ni zamisliti što sve uključuje to "mnogo": "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu ..." (Iv 16, 12-13)
Isusov značaj u vremenu preokreta
Tek nakon što se, zahvaljujući naznakama u Novom zavjetu, spozna Isusov unutarnji identitet kao prvorođenog Sina Božjeg, može se razumjeti i njegova jedinstvena pozicija. On je, kao najviše svjetlosno biće Univerzuma, sašao u najdublju, najgušću materiju i svojim uskrsnućem i "uzašašćem" (manifestacijom svjetlosnog tijela) napravio prodor kroz trodimenzionalnu krutost i tako pokrenuo pojačanje vibracija i transformaciju zgusnute materije. Sve što se događa u materiji stavila su u pokret svjesna bića, a to vrijedi i za vrijeme preokreta i transformaciju. Budući da se radi o dalekosežnom stvaralačkom događaju, sam univerzalni stvoritelj bio je taj koji ga je morao povesti i napraviti prvi korak.
"On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime." (Heb 1, 3-4)
"Grijeh" od kojeg je Isus oslobodio čovječanstvo jest odvojenost od Boga, koja je prouzročena i poticana od strane sotonskih sila. "Odvojenost" znači tamu, a ona opstaje toliko dugo dok se ne otvore bar jedna vrata prema svjetlosti. Kad se to dogodi svjetlost struji u tamu, a ljudi u tami mogu odjednom spoznati da žive iza zidova koji blokiraju svjetlost.
U skladu s voljom i u službi Boga, Isus je otvorio vrata koja ljudima otkrivaju više, pa i najviše ciljeve: "Evo otvorio sam pred tobom vrata koja nitko zatvoriti ne može." (Otk 3, 8)
Imajući u vidu odlučujući značaj Isusa, inkarniranog Boga – stvoritelja, ne iznenađuje što su sile tame od samog početka nasrtale na njega i pokušavale kroz institucije, lažno učenje, relativiziranje i apsolutiziranje njegov nauk učiniti nedjelotvornim. Oni znaju da nitko ne može zatvoriti vrata koja je on otvorio. Ali oni mogu ljude zaslijepiti i odvratiti, tako da ne primijete da su vrata otvorena. Onda vrata doduše ostaju otvorena, ali nitko kroz njih ne prolazi.
Međutim, taj je plan osuđen na propast. Jer, već je mnogo ljudi prošlo kroz ta vrata, mnogo ih prolazi danas, a drugi će ih slijediti.
