Imajući u vidu vedski opis stvaranja, iz citiranih biblijskih naznaka lako se može spoznati kakvo jedinstveno biće se na Zemlji inkarniralo kao Isus. Kako bih to ovdje predstavio, moram iskoračiti nešto dalje.
Vedski izvori otkrivaju da je Kraljevstvo Božje, apsolutno bivanje, za nas ljude nezamisliva vječna sadašnjost. Vječnost nije beskrajno dugo vrijeme, već upravo bivanje onkraj vremena, bezvremenost. "Beskrajno dugo vrijeme" i "vječnost", "bezvremenost", na sanskrtu se jasno razlikuju, i za njih postoje dva poznata standardna izraza: kala i sat. Oni koji su (zloupotrebom slobodne volje) izgubili jednotu s Božjim bivanjem, padaju iz vječnosti u vrijeme, tj. Iz kraljevstva Sat u područje Kala.
Bezvremena vječnost zrcali se u materiji u obliku beskrajnih protoka vremena (kala), pri čemu nastaje beskrajno, ali u sebi ograničeno stvaranje. Odnos materijalnog i duhovnog isti je kao odnos sjene i svjetlosti.
Bog kao suština jedinstva jest "apsolutna individualnost", što je Isus izrazio time što nije govorio samo o "Bogu" (Jahvi), već je uglavnom koristio izraz "Otac". Naravno, Bog nije samo Otac, nego i Majka, i nije samo "Prastvoritelj", kao što otac i majka nisu samo začetnici djeteta, nego prije svega oni koji vole i koji su voljeni. Na sličan način su ti aspekti sadržani u Bogu, i to apsolutno bivanje kao Voleći i Voljeni jest prauzrok svakog stvaranja. Tu se nalazi bezvremeno ujedinjenje muškog i ženskog pra-aspekta , koji je "jedinstvo dvojstva" u ljubavi. (Božje ime u ovom najvišem aspektu ljubavi na sanskrtu glasi Radha-Krishna.)
Kad Bog stvara, čini to u ulogama Majka – Otac bogova, na sanskrtu zvanih Shri-Višnu, odnosno Shakti-Shiva. Iz Otac-Majka Boga proistječe beskrajno stvaranje unutar vremena i prostora: Shri-Višnu "udiše" i "izdiše" Univerzume. Kada jedan Univerzum promotrimo u tom praobliku, on je tek potencijalno jedinstvo materije u kojem još ne postoje nikakve forme. Biblijski tekst (Post 1, 2) taj praoblik naziva tohu va-bohu, uglavnom prevedeno kao "pusto i prazno". U prijevodima Tore isto se mjesto (ispravnije) prevodi pojmovima "neoblikovano i prazno".
Kako bi nastalo stvaranje unutar Univerzuma, apsolutna individualnost (Otac-Majka Bog) proširuje se na "trećeg", a to je "prvorođeni Sin Božji". On je prvo i najviše svjetlosno biće cjelokupnog stvaranja, i kroz njega dolazi svjetlost i pokret u potencijalnu materiju, čime "stvaranje" može početi.
Prvi Sin Božji na najvišoj, prvobitnoj dimenzionalnoj razini na sanskrtu se naziva Brahma. Brahma doslovno znači "onaj koji razvija, proširuje, transformira", izvedeno iz korijena glagola brih, "rasti, povećavati, razvijati". Dakle, Brahma je "veliki (u Univerzumu sveobuhvatni) transformator", koji iz božanske praenergije "Oca" omogućuje nastajanje sedmostupanjskog stvaranja.
Brahmino ime na Zapadu je poznato uglavnom u relaciji s takozvanim "indijskim Trojstvom" Brahma-Višnu-Shiva. (Ovdje bi se otišlo predaleko opisujući još i Shivinu ulogu.) Brahma je neposredni Sin Božji kroz kojeg nastaje cjelokupno stvaranje u Univerzumu, on je najviši, praprvi demijurg Univerzuma, govoreći jezikom grčkih škola, i pantokrator, "svevladar", što je i u kršćanskoj tradiciji izraz koji se uvijek neposredno odnosi na "Sina": Christos Pantokrator.
Brahma je kako Sin, tako i Otac, jer on je otac Univerzuma, kroz kojeg su u stvaranju nastala sva živa bića, počevši s "arhanđelima". U tom smislu, nije pogrešno označiti Brahmu ili Christosa Pantokratora kao Boga, jer pojam "Bog" ima mnogo aspekata, između ostalih i onaj najvišeg stvoritelja, kao i prastvoritelja ("Bog Otac", Višnu), i univerzalnog stvoritelja (Brahma).
Otkrivenje ovog prauzroka živućeg Univerzuma ne ograničava se samo na vedske izvore, već se spominje i u kršćanskim novim otkrivenjima. Jedna vrlo jasna paralela nalazi se u knjizi Johannesa Grebera, Der Verkehr mit dem Geisterwelt Gottes:
"[Postoji] sedam Sinova Božjih. Sve postojeće bivanje u svijetu, osim prvostvorenog Sina Božjeg; nije neposredno Božje stvaranje, već je oživotvoreno kroz prvorođenog Sina kojem je Bog dodijelio stvaralačku snagu".
Brahmina inkarnacija na Zemlji
Brahma, kao najviši stvoritelj ("u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji"), može se pojaviti i kao inkarnacija u vlastitom stvaranju. Pri tome se uvijek inkarnira unutar različitih vrijemeprostornih svjetova u kojima se treba odigrati nova etapa stvaranja, jer samo on ima moć i ovlast da to učini.
