"Znanstveni naturalizam" (= materijalizam) vidi i prihvaća samo fizikalne i kvantno-mehaničke zakone. Deizam, dualistički okultizam i monizam poznaju i primjenjuju još i finomaterijalne i "duhovne" zakone. Pri tome, svi su oni materijalistički i ateistički, budući da tvrde kako je naš život produkt materijalne, odnosno potencijalne energije, a sve što postoji, pa i "svijest" i "individualnost", proizašlo je iz te energije; ta energija skupa sa svim svojim zakonima je "Bog", istinska stvarnost.

A zakoni su neutralni, automatski, "neumoljivi".

Kad se Bog reducira na materijalno jedinstvo "energija + zakoni", upada se u zabludu kako "Univerzum" nema određeni cilj i smisao, pa nema ni pravog mjerila za "dobro" i "zlo" – "u konačnici" je sve tek apstraktna, neutralna energija.

Okultni ("ezoterijski") monisti vide "jedinstvo" energija kao najvišu i jedinu istinsku stvarnost; sve ostalo – počevši s "individu­al­no­šću" – izvedenice su te energije; svijest o individualnosti je također "maya", jer naposljetku sve nastaje iz "išta" i opet teži k "išta"; individualnost je usporediva s kapljicom mora koja se u svako doba opet može pridružiti ukupnosti i jedinstvu mora; na sličan način naše prividno individualno bivanje počinje "curenjem" iz sve­obu­hvat­nog, apsolutnog pramora energije, a ono će se okončati čim postanemo svjesni svoje "ništavnosti", i pridružiti se opet "išta" koje je "sve" – kao kapljica moru; tada nastaje "jedinstvo", "savršenstvo" i "pro­svjet­lje­nje".

Ako je u konačnici sve "ništa", a apsolutna negacija – ne-dualnost i ne-individualnost – apsolutna stvarnost, onda naše bivanje, gledano iz "više perspektive", zaista nema smisla. Živjeli bi smo u jednom svijetu bez smisla, bez ljubavi i bez Boga – a spoznaja te "surove istine" bila bi najviše prosvjetljenje. Upravo to vjeruju ateistički monisti, pri tome držeći sebe jedinima "prosvijetljenima". Život je za njih samo "igra". Čovjek iscuri iz Ništa u kozmički svijet i tamo se može, ako je dovoljno "prosvijetljen", igrati Boga. Ali u konačnici je sve bez smisla jer je čovjek "ništa", i u jednom trenutku opet odlazi u Ništa.

Okultni monizam, vrlo proširen na svim visokorangiranim razinama posvećenja, nije ograničeni "znanstveni" materijalizam. Budući da njegov svjetonazor uključuje i finomaterijalne i astralne4 razine, njegov horizont obuhvaća cjelokupni Kozmos sa svim multidimenzionalnim kozmičkim borbama sila, odnosno igrama moći. Prisjetimo se citata predstavnika Lože, sir Ernesta Scotta, koji je svjesno upotrijebio riječ "Galaksija", nasuprot apstraktnom konceptu "Univerzuma".

Oni koji okultni monizam drže "najvišom istinom", borbe sila koje se odvijaju na Zemlji vide iz kozmičke perspektive. Oni vide život kao besmislenu i bezbožnu igru ispred pozadine "Ništa", koje se ponekad pogrešno naziva "nirvana" ili "Brahman". U toj igri moguće je podizati zemaljske i kozmičke imperije. Može se igrati "Boga", dok drugi igraju "Protuboga". Konkretno stvaranje počinje tek kad nekoliko "prosvijetljenih" bića iz neutralne energije stvore oblike i počnu praviti svoju "vlastitu stvarnost".

Jedan primjer dualističke borbe "Boga" i "Protuboga", već spomenut u 3. poglavlju, jest okultizam kakav je Helena Blavatsky iznijela javnosti u obliku moderne teozofije. Blavatsky je označila "monoteističkog" Boga kao Đavla, a sotoniziranog "Lucifera" ili "Sotonu" kao Boga. Kako će se ovdje u nastavku uspostaviti, okultisti u Boga ne vjeruju zaista. Oni su naposljetku monisti i apstraktno jedinstvo vide kao najvišu stvarnost. Helena Blavatsky to je opisala ovako:

"[...] Jedan život, vječan, nevidljiv, a ipak sveprisutan, bez početka i kraja, ali periodičan u svojim manifestacijama – među čijim periodima vlada mračna tajna nebivanja; nesvjesna, a ipak apsolutno svjesna, neostvariva, a ipak samoegzistirajuća stvarnost [...]. Jedan sveprisutni, vječni, bezgranični i nepromjenjivi princip, oko kojeg nije moguća nikakva spekulacija jer prelazi moć ljudske predodžbe i nekim ljudskim načinima izražavanja i kroz poredbe može mu se samo približiti."

(Tajni nauk, iz predgovora 1. dijela, "Kozmička evolucija")

Nekome bez predznanja ovo objašnjenje vjerojatno zvuči potpuno duhovno i religiozno, a ono i nije "pogrešno". Ono je monističko: Apsolutno, "jedan život", opisano je kao apstraktni princip iz kojeg "periodično" nastaju materijalne "manifestacije", kreacije pred pozadinom "Ništa" ("mračne tajne nebivanja"). Budući da ovo "Ništa je sve" (nesvjesno, a ipak apsolutno svjesno) nije moguće izraziti ljudskim načinima i ono bi se svakom riječju "moglo samo uniziti", o tome se i ne govori, nego se radije koncentrira na život u materiji kako bi se on, sa što je više moguće tajnog znanja, oblikovao u vlastiti koncept. To se očituje upravo u okultizmu: on je usmjeren na materiju i trebao bi praktikantima donijeti što je moguće više "tajnih prednosti", jer ipak u svijetu "manifestacije" vlada borba različitih kandidata za Boga, a čovjek želi da njegov pobijedi ...

4 ^Astralni: (od lat. astrum, grč. ástron, "zvijezda; zviježđe", dosl.: "koji potječe od zvijezda"; u metafizici: planetarno-visokodimenzionalan, zemaljsko-finosupstancijalan, onostrani.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .