• Dualističko mišljenje, neizbježno, vodi stvaranju vanjskih fronti. Tako se crkvena moć u Europi, koja je stoljećima u ime "Boga" progonila Vraga", odnosno sve što nije crkveno, sve više sukobljava sa suprot­stav­lje­nim silama, posebice s materijalističkom znanošću i gnostičko-metafizičkim ("okultnim") udruženjima loža.
  • Crkveno-dogmatični dualizam provocirao je nastanak jedne se­ku­lar­no-gnostičke protucrkve: Ložâ. Međutim, i ovdje je vidljivo kako su suprotnosti slične, jer oba tabora – Crkva i sekularna "protucrkva" – isključivo su muška udruženja i sastoje se od striktnih hijerarhija u kojima se može napredovati samo kroz institucionalne inicijacije.
  • Bog-Vrag dualizam monoteističkih religija provocirao je kontra­du­ali­zam (i antiteizam) koji je bio sekularan i okultan, te je božje i vražje atribute izokrenuo. "Lucifer" je označen kao Bog, a "monoteistički" Bog kao Vrag. Ovaj nazor, koji se može naći već u prakršćanstvu, preuzela su protucrkvena tajna društva i u 19. st. je došao u javnost preko tada započetog ezoterijskog vala, prije svega kroz tekstove Helene Blavatsky i teozofskih grupacija.
  • Prakticiranjem spiritizma i medijumizma bića iz astralnih i viših ra­zina dobila su mogućnost uspostavljanja komunikacije s ljudima. To je dovelo i do prvih kontakata s "uzašlim majstorima". U skladu s čistoćom motiva medija, odnosno njegovog kruga, dolazilo je do kontakta s bićima svjetlosti ili nesvjetlosti. Oni se daju vrlo dobro razlikovati, ali ne prema imenima, jer ona se mogu imitirati.
  • U pozitivnom, Bogu okrenutom dualizmu čovjek postaje svjestan suprotstavljenih sila i uviđa da sučeljavanje s protivnom silom može ojačati sposobnost razlikovanja te vlastitu volju.
  • Negativno dualističko usmjerenje vodi dijaboličnom stvaranju fronti u ime "Boga", pri čemu svaka fronta smatra svog Boga "gospodarom svjetlosti", a suparničkog Boga za "gospodara tame". U teozofskom okultizmu Bogom se smatra "Lucifer", i neki očekuju da se taj "Bog" u sadašnjem vremenu preokreta pojavi kao "donositelj mira", ili kao svog zastupnika opunomoći nekog svjetskog učitelja.
  • Dualizam predstavlja apsolutizaciju dualnosti, što znači da se obje strane materijalne dualnosti drže najvišim stajalištima stvarnosti. Prema tom stajalištu, Bog je Pozitivno, apsolutno Dobro, i stoji u opreci sa svojom suprotnošću, Negativnim, apsolutnim Zlom. Ipak, to ne može biti točno, kao što ni svjetlost i tama nisu dvije istovrijedne, jedna od druge neovisne egzistencije.

 

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .