Danas, 40 godina kasnije, znamo da Oswald nije usamljeni počinitelj. Proturječnosti i nemogućnosti u službenom prikazu ubojstva mnogo su puta opisane i objavljene.

Najvjerojatnije Oswald nije bio ni ubojica ni strijelac, već samo podmetnuti sudionik, "žrtveni jarac", kako je on to sam izrekao. Za naše pitanje je nebitno je li Oswald pucao ili ne. Bitna je samo činjenica da Oswald nije jedini počinitelj, jer samo to ne znači ništa manje nego da je službeno istražno povjerenstvo u mnogo pogleda lagalo i skrivalo činjenice! Šef ovog sedmočlanog povjerenstva bio je Earl Warren, viši sudac i bivši guverner Kalifornije. Ostali poznati članovi bili su primjerice, bivši šef CIA-e, Allen Dulles i kasniji američki predsjednik Gerald Ford. Najmanje u ovom jednom slučaju znamo da je "službeno povjerenstvo" lagalo i ublažilo istinu.

Vrijedi li ovo i za "Nacionalno povjerenstvo za terorističke na­pa­de na Sjedinjene Države" (National Commision on Terrorist Attacks upon the United States), koja je u srpnju 2004. obznanila svoje zaključno izvješće?

Nije nikakvo čudo, imajući u vidu mnogo otkrivenih "službenih" neistina, da se nameće ovo pitanje. Ako je od izabranoga povjerenstva mogla biti ublažena pozadina Kennedyjeva ubojstva (koje je npr. za sobom povuklo rat u Vijetnamu s više od milijun vojnih i civilnih žrtava), ako je čak jedan kongresni odbor bez razmišljanja propustio lažnu priču o zlostavljanju beba (što je imalo za izravnu posljedicu Zaljev­ski rat 1991.: preko 250 000 poginulih), tada se nameće ne­ugod­no pitanje: nije li "netko tko povlači konce", također bio spreman žrtvovati samo 3 000 ljudi? Toliko je ljudi, prema službenim podacima, izgubilo život u napadima 11.09. (američki način pisanja je 9/11).

Postoji li uopće "netko tko povlači konce", sposoban za takve ubojite manevre i prijevare? To je gotovo nezamislivo, dapače potpuno isključeno, i time se od samog početka zatvara ova mogućnost.

U zaključnom izvješću desetočlanog povjerenstva kaže se kako je glavni razlog što je napad 9/11 došao u priliku dogoditi se – "nedo­sta­tak sposobnosti predviđanja". Svi su jedinstveni: američke vlasti i tajne službe su zakazale i podcijenile opasnost. Smatrali su da će otmice aviona ostati u dotad poznatim okvirima, naime da će otmičari jedno­stav­no samo postavljati zahtjeve, da bi dobili otkupninu ili ucjenjivali vlasti. Govori se o "kolektivnoj nesposobnosti pre­poz­na­va­nja na­do­la­ze­će opasnosti". Pripravna samokritika priznaje pogreške na svim razinama, i to tako upadljivo da se mora pitati je li to istina.

Slučajno ili ne, ova priznanja učinila su, prije svega, da se do­ta­daš­nji teror-scenarij nekritički prihvati i zacementira. Ako nešto ne bi bilo u redu sa službenim scenarijem, ostali scenariji koji bi se tada pojavili bili bi još više zastrašujući i nezamislivi. Ipak, neosporna je činjenica da se bez događaja od 11. rujna ne bi mogao dogoditi novi Zaljevski rat i rat u Afganistanu. Islamisti napadima ništa nisu dobili, naprotiv, napadi su stvorili munjevitu solidarnost i naklonost prema SAD-u i pružili "omraženom neprijatelju" priliku za provođenje dugo planiranih ratova (i zakonskih promjena).

Vlada li i u odnosu na mračnu pozadinu 9/11 "nesposobnost prepoznavanja nadolazeće opasnosti"? Ili je dirljiva samokritika trebala odvratiti pažnju od zaista sumnjivih dimenzija događaja 11. rujna? Jer u službenom zaključnom izvješću mnoga važna i očita pitanja nisu odgovorena; nisu čak ni postavljena! U tom izvješću nije riječ o istraživanju tijeka događaja pri napadu, već uglavnom o analiziranju; tko je prije samog događaja propustio priliku da napade spriječi. Scenarij kakav je na početku "službeno" objavljen i preko CNN-a raširen, u izvješću je unaprijed postavljen kao neosporna i sa­mo­ra­zum­ljiva činjenica.

Brojna kritička i očita pitanja postavljena na širokoj pozadini nezavisnih istraživača i autora, možda su i odgovorena. Njihove publikacije su, međutim, jasno ignorirane ili predstavljene kao djela teoretičara zavjere koja omalovažavaju teror. To je sumnjivo. Ovdje se radi o 3 000-strukom ubojstvu. Trebao bi se ipak uzeti za ozbiljno svaki mogući trag ili korisni naputak ... Zapanjujuće je kod napada od 11. rujna da su "nekoliko terorista s noževima, rezačima tapeta i paprenim sprejevima četiri aviona stavili pod svoju vlast."*

Slično kao kod Kennedyjeva ubojstva, pri nepristranom pro­ma­tra­nju činjenica brzo dolazi do sudara s mnogim besmislicama. Je li moguće da u službenom SAD i CNN-prikazu ponešto nije istinito?

* ^Kad se propituje službeni teror-scenarij, pri tome ne treba dovoditi u sumnju zaista postojeću terorističku mrežu. Za 11. rujan postavlja se pitanje do kada će takve spletke biti ignorirane, odnosno tolerirane, ili čak instrumentalizirane.
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .