Bilo bi pogrešno vjerovati da je "zlatni srednji put" put kompromisa i mlakosti. Naprotiv, na ovom putu čovjek se beskom­pro­mis­no distancirao od Previše i Premalo. Zato se ovaj put ponekad naziva i "tijesni put" (primjerice Mt 7, 13-14), ali ne stoga što je čovjek na putu ograničen ili dogmatičan. Ravnoteža i istinska neutralnost znače da čovjek izbjegne i Previše i Premalo.

"Zlatni srednji put" kao stepenište razlikovanja

Beskompromisnost "zlatnog srednjeg puta" dolazi do izražaja u rečenicama kao što su:

"Odlazi, Sotono!" (Mt 4, 10)

"Bog je Sotoni [dijaboličnome] dopustio da vas stavi na kušnju i kukolj od pšenice da odvoji." (Lk 22, 31)

"U ovom svijetu dvije su vrste bića. Jedna su božanska [sanskrt: daiva], druga od Boga odvraćena [sanskrt: asura]" (Bhagavad-gita 16, 6)

Može se činiti i da su ovakve izjave ukorijenjene u nediferenciranom, crno-bijelom načinu razmišljanja. Ipak, to nije slučaj, bar ne kad se ispravno razumiju (jer bilo bi ih lako izložiti u dijaboličkom smislu, što su mnoge religije i učinile, i dijelom još uvijek čine).

"Zlatni srednji put" može se usporediti sa stepeništem koje vodi samoostvarenju i bogospoznaji. Put do cilja vodi preko različitih stepenica, a one imaju posebnu odliku pružati samo dva moguća pravca kretanja: naniže ili naviše. Same stepenice uvijek ostaju iste. Moramo uvijek iznova odlučiti kojim ćemo pravcem krenuti.

Kad se kaže da su "u ovom svijetu" – svijetu dualnosti – samo dvije vrste bića, to se odnosi na razlikovanje onih koji su krenuli naviše i onih koji silaze. Naravno, uvijek se na jednoj stepenici može napraviti "predah", no to samo znači odgađanje sljedeće odluke. Prije ili kasnije svatko će krenuti dalje, gore ili dolje.

Oni koji odmiču od cilja i idu prema daljnjem raskolu, "od Boga su odvraćeni", a oni koji poduzimaju korake kako bi prevladali raskol, "Bogu su posvećeni". Onaj tko je prevladao razdvojenost jest "bogosvjestan".

"Bogosvjesni" i Bogu posvećeni na sanskrtu se nazivaju "božanskima", jer su u "svjetlosti". Jedni joj se približavaju, drugi su je dosegli spoznajom da su i sami bića svjetlosti. Odvraćenici se na sanskrtu nazivaju asuras, "antibogovi", odnosno "nesvijetli" (od a, "ne-, anti-" i sura, "puni svjetlosti, svjetlosni"). Iz sanskrta izvedena riječ "nesvjetlost" je vrlo pogodna, jer upućuje da tama nema vlastitu egzistenciju, nego se definira samo kroz blokiranje svjetlosti. Riječ "nesvjetlost", odnosno "nesvijetli" primijenit ću i ja u ovoj knjizi; prvo, jer u sebi sadrži više razumijevanje "tame", i drugo, jer je to doslovni prijevod riječi "asura".

Simbolikom svjetlosti i sjene i metaforom stepenica imamo mogućnost jedinstvenog prepoznavanja i razlikovanja raznih svjeto­na­zo­ra, bez da velikim filozofiranjem izgubimo cilj iz vida. Svaki svjetonazor je jedna stepenica koja se može primijeniti za približavanje ili udaljavanje od cilja. U našoj analizi razmotrit ćemo uvijek oba slučaja: što zagovara neki svjetonazor i kakvim tumačenjem se ide naviše, odnosno naniže? Obje mogućnosti tumačenja zvuče na početku vrlo slično jer imaju isto ishodište; samo što posvećenici unutar poluistine biraju polovicu s istinom, dok odvraćenici biraju suprotnu polovicu i još se dublje prepuštaju dijaboličnom duhu.

Simbolika svjetlosti i sjene i metafora stepenica su temelj duhovno-filozofske sistematike koja je najavljena u uvodnom tekstu.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .