Njegov život je doslovno dobio novu "dimenziju". Nije više imao nikakvo sjećanje na prošlost, osim sjećanja da je nekad imao sjećanja. Nije imao nikakva očekivanja o budućnosti, samo svijest da ne može ništa očekivati. Ni molitva niti psovka tu nije bila moguća. To je bio nerazdjeljiv i beskonačno tužan sadašnji trenutak i svijest o sebi okruženom potpunom tamom i ništavilom. Suštinsko R/R je stalno odbijalo (ali nije moglo i odbaciti) tu stalnu sjenku.
Jasno je mogao razlikovati svoje (uvjetovane) misli, djelovanja i onaj mali dio sebe koji nikada nije napustio. Njegove promjene u ponašanju psiholozi bi vjerojatno opisali kao neki od poremećaja osobnosti.
Vrlo zanimljiv je bio odgovor R/R na Martinovo pitanje kakve je patnje imao zbog posjednuća. Uzvratio mu je da prava bol posjednuća nije došla kao fizička distorzija, pogoršanje, oštećenje, već kao divlje uvrnuta ugoda i ushićenje. Ali to leži unutar nečega što je prozvao "zrcalno postojanje" posjednutog, i što je pokušao objasniti na sljedeći način: Normalna osoba (bez posjednuća) je svjesna sebstva samo kad se ono reflektira na drugoj osobi ili stvari. Obično bez svijesti o tome, kad prepoznamo svoju refleksiju (odraz) u nekoj drugoj osobi ili stvari, instinktivno je uspoređujemo s idealnim kriterijem, mjerilom kojeg smo postavili, a o kojem često ne razmišljamo niti ga spominjemo. Bez obzira na to, taj ideal je uvijek prisutan kad uspoređujemo sebe. To predstavlja treći, skriveni faktor potreban za sve usporedbe između dvije stvari. Biti svjestan sebe znači biti u mogućnosti uspoređivati sebe s refleksijom i postavljenim idealnim mjerilom.
Posjednuti nema takvu svjesnost. U takvom stanju samosvijest postaje potpuno usamljena. Ne postoji to skriveno treće, nema ideala. R/R nadalje objašnjava da je, govoreći metafizički, pri posjednuću postavljeno ogledalo u kojem sebstvo posjednutog vidi samo sebe, u sebi, i tako naizmjenično ponavlja slike samosadržanosti i samoodraženosti u beskraj. Takva svjesnost je po definiciji potpuna i beskrajna usamljenost.
Takva bitna razlika opažena je kod R/R od strane ljudi koji su ga okruživali nedugo nakon crne mise, iako nisu znali da je u njoj sudjelovao. Uslijedile su promjene i u načinu oblačenja i držanja, a počeo se pojavljivati specifičan miris, koji nije bio neugodan, već prodoran, ispunjavajući sva mjesta na kojima je boravio. Ton i dubina njegovog (njezinoga) glasa postali su uznemirujući za sugovornike, ono što su ljudi govorili izgledalo je kao da je bilo usisano u neku provaliju, a njegovi odgovori su bili kratki i isprekidani ali suvisli; u stvari, njegove poslovne odluke bile su bolje nego ikada. Vrlo brzo su svi shvatili da se tamo gdje se pojavi R/R, pojavljuju i neprilike, tako da je redom gubio prijatelje i posao. Sve osobe koje su došle s njim u kontakt, makar i na kratko, imale su probleme. Martin kaže da je to nalikovalo na biblijsku priču o babilonskoj kuli. Ljudi koji su se znali godinama i zajedno radili odjednom su prestali imati razumijevanja jedno za drugo, počeli se prepirati i svađati. Ovo se izgleda uvijek događalo u fizičkom prisustvu R/R što ga je jako zabavljalo, jer on sam nikada nije upadao u takvu "nepriliku". Ako nije bilo prilike za stvaranje "neprilike" R/R je okruživala ljupkost i prijaznost. Promjena u takvom trenutku je bila gotovo šokantna.
Vrlo skoro dobiva otkaz, a kada se njegov brat informirao kod njegovog bivšeg šefa, ovaj mu je rekao da R/R treba psihijatrijsku pomoć. Tada počinje igra skrivača, gdje je prilikom svakog odlaska kod psihijatra R/R bio potpuno normalan. Po svim psihijatrijskim i medicinskim mjerilima on je bio zdrav i funkcionalan. To je otišlo toliko daleko da mu je psihijatar sugerirao da utuži poslodavca, jer ga je vjerojatno otpustio zato što je transseksualac. Ovo događanje dobiva obrat, zahvaljujući bratskoj ljubavi i zabrinutosti, kad su braća Bert i Jasper odlučili provesti s njime dugi vikend. R/R je imao nekoliko ispada i "neprilika" je ponovno bila itekako vidljiva. U trenucima zatišja konačno je razgovarao s braćom, a tokom razgovora bio je prema njima iskren i ojađen. Počeo je polako shvaćati da mu se dogodila neka dramatična promjena.
Braća su zatražila pomoć od starog katoličkog pastora, iako nisu bili ni katolici, ni religiozni, jer se stanje njihovog brata stalno pogoršavalo, bez obzira na dobivenu medicinsku pomoć, a nakon što su prethodno pokušali s luteranskim svećenikom i židovskim rabinom. Stari pastor je izabrao Geralda za egzorcistu, uz odobrenje, jer biskupija nije imala službenog egzorcistu; biskup nije ništa znao o egzorcizmu, a htio je znati i manje.
