Roger je priznao: "Ta žena se vratila kao ja. Moja majka gleda svoj trbuh, želeći, moleći za djevojčicu. Želja joj se gotovo ispunila!"

Četiri dana nakon našeg tretmana, Roger mi je napisao pismo u kojem je izrazio zahvalnost za moju pomoć. Dodao je:

"Vidio sam Natalie na kratko u nedjelju. Vrlo je sretna i zahvalna svima nama. Tražio sam da vidim njezinoga ljubavnika ... UMMMM, prilično je zgodan. Bili su malo nestrpljivi mladi ljubavnici, pa ih nisam dugo zadržavao. Siguran sam da će biti više u blizini nakon što se "oduševljenje prvog puta" malo istroši, barem pretpostavljam da se to događa i kod duhova. Također mislim da bi me moja bivša psihijatrica zatvorila u ustanovu, da pročita ovo pismo." Kasnije u pismu je napisao: "Osjećam se tako dobro vraćajući se u normalu."

Od Rogerove prve terapije, prije dvije godine, on je izliječen od poremećaja spolnog identiteta. Više ne razmišlja o operaciji promjene spola, jer je u potpunosti zadovoljan kao muškarac. U drugom je pismu napisao da mu je bilo i više nego drago riješiti se svoje ženske odjeće. Otkazao je svoje termine u Centru i napisao direktoru oštro pismo izražavajući svoj užas onim što su gotovo učinili s njim. Pokušao je pridobiti i druge iz programa da potraže moju pomoć, ali većina se postavila vrlo obrambeno i naljutila se na njega.

Vidjela sam Rogera u još dva navrata na kratkim terapijama koje su se bavile njegovim problemima s pićem i bijesom koji su ometali popravljanje njegovog odnosa s Mary. Radili smo na oslobađanju više duhova i njegovo stanje se značajno poboljšalo. Naši susreti su bili radosne prigode za svo troje. Tijekom prvog posjeta stvorilo se prijateljstvo koji će potrajati. Osjećam se vrlo povlaštenom što sam bila u mogućnosti pomoći mu, i posredno, oboma. Tijekom naše posljednje terapije, dali su mi vrlo dragocjen dar, anđela od Baccarat kristala. Više od poklona, cijenim njihovu ljubav i zahvalnost.

Baš kako sam završila pisanje Rogerovog računa, dobila sam potrebu nazvati ga da čujem kako je. To je bilo godinu dana nakon što smo razgovarali telefonski ili komunicirali drugim načinom. Roger je bio oduševljen što se čujemo. Trideset minuta prije nego što je zazvonio telefon, završio je pismo za mene koje je stajalo na stolu pokraj vrata, spremno za slanje sljedeći dan. Rekao je: "To ne može biti slučajnost!" Izvijestio me je da je dobro. Spolna disforija je stvar prošlosti.