Što dalje?
Autor: Denis
Nedjelja, 01.05.2011. 11:55
Ažurirano: Srijeda, 21.12.2011. 18:50

 

"Postoje samo dvije greške koje možete učiniti na putu prema istini; ne proći cijeli put, ili ga niti ne započeti."

– Siddhārtha Gautama Buddha

 

"Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni."

– Isus, prema evanđelju po Ivanu 14,6

 

Oslobađanje od nakačenih entiteta, prema svemu što sam do sada saznao i iskusio, stvara prostor za drugačiji nastavak življenja i djelovanja. Skidanje tereta koji smo nosili i pod čijim smo utjecajem često radili protiv sebe i protiv drugih sada se može manifestirati osjećajem određene lakoće i osjećajem da imamo puno više energije. Osjećaj pozitivne promjene stvara u ljudima i određena daljnja očekivanja i pitanja: što dalje? Znači li to da sada oslobođeni tih parazitskih i manipulativnih utjecaja (napokon) možemo početi živjeti i ostvarivati svoj pun potencijal – kreativni, poslovni, imati ispunjavajuće međuljudske i partnerske odnose, itd.?

Počnimo prvo od napomene da niti jedan postupak oslobađanja od nakačenih entiteta nije i ne može biti čarobni štapić (iako po brzini razrješavanja određenih simptoma može tako izgledati u usporedbi s npr. uobičajenim psihoterapijskim pristupima). Nepostojanje predodžbe o sadržajima i dinamici naše psihe može lako stvoriti pretjerana očekivanja da će jedna ili nekoliko seansi počistiti sve probleme koji su se nagomilavali tijekom mnogih života. Ovo bi moglo razočarati one koji su tragom ovog ili sličnih tekstova počeli razmišljati o tome da nešto naprave na sebi očekujući/zahtijevajući čudo. Ali ovdje bih naglasio da bi odluka o ovakvom čišćenju mogla za mnoge biti potvrda da su u stanju preuzeti odgovornost i napraviti nešto s vlastitim psihičkim inventarom, unutrašnjem mnoštvu pod-identiteta i njihovim proturječnim prohtjevima, što je itekako povezano s (ne)ostvarivanjem prije spomenutih potencijala.

Skidanje nakačenih entiteta s psihičke inventarne liste može predstavljati suštinski korak naprijed u našem razvoju, ali ga nikako ne bi trebalo smatrati konačnim (jer on to ni po čemu nije), već ohrabrujućim pokazateljem da je promjena moguća, kao i svojevrsnim katalizatorom u odluci da se nastavi raditi s ostalim sadržajima naše psihe.

Oni koji do sada nisu imali priliku duboko uroniti u svoju psihu, postupak oslobađanja u promijenjenom stanju svijesti biti će novo iskustvo i može dati ideju koliko je rad s podsvjesnim sadržajima važan i kako to nitko neće i ne može (a ne bi niti smio) napraviti umjesto nas.

Važnost podsvjesnim sadržajima daje i klasična psihoanaliza kao i mnoge druge psihoterapeutske metode gdje svatko na svoj način pokušava doći do takvih sadržaja. Freud je inzistirao na mehanizmu "prijenosa" (engl. transference) kojim se emocionalno nabijeni podsvjesni sadržaji prenose na terapeuta kako bi on na temelju toga mogao objasniti pacijentu njegovu situaciju. Ovo pomalo podsjeća na ideju o spoznaji naše povezanosti s Bogom neizravno – preko svećenstva. Jung je smatrao da postoje četiri metode istraživanja "nepoznatoga" od kojih je krajnja tumačenje snova.1 Ovakvi i slični pristupi značit će zasigurno dugoročnu ovisnost o terapeutu, najprije da se uopće dotakne uzrok problema, a zatim da se pokušaju iscijeliti psihički ožiljci nastali traumatskim situacijama. To bi možda bilo dobro i dovoljno ako bi se na to svodio sav naš posao, ali smatram da nije tako, jer bi osim čišćenja trauma trebali i živjeti, oslobođeni ponavljanja ograničavajućih nesvjesnih utjecaja, i iz druge svijesti pokušati ostvariti određene potencijale. Ovakav pristup je pomalo paradoksalan, naime ortodoksna psihoterapija ne ostavlja mogućnost ideji o postojanju prošlih/ostalih života, a u svom pristupu rješavanju problema ponaša se upravo kao da imamo na raspolaganju na stotine života!

S druge strane, postupak oslobađanja može biti izveden u vremenski kratkom roku jer uključuje brz dolazak do podsvjesnih sadržaja, zato što je "radno stanje" domaćina bitno drugačije od onoga kojim se koriste klasične metode. Njegov svjesni um stavljen je u ulogu promatrača, a ne primarnog sudionika koji bi svojim fantaziranjem pokušao objasniti njemu nepristupačno i neobjašnjivo ili shvatiti doživljene bljeskove takvih sadržaja. Dolazak do podsvjesnih sadržaja postignuto je nekom od pobuda (indukcija) promijenjenog stanja svijesti.

1 ^Pored snova, Jung se zalagao za metodu asocijacija, analizu simptoma i anamnestičku analizu (Usp. J. Jacobi: Psihologija C. G. Junga – uvod u djelo, Zagreb, Scarabeus-naklada, 2006., str. 91-92).


 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.