Dobio je ime po Antonu Franzu Mesmeru, austrijskom liječniku iz 18. st. Koji ji postavio tezu da sva organska i anorganska tijela utječu jedna na druge. Taj utjecaj vrši se pomoću osobite supstance – fluiduma – koji prožima svu živu i neživu tvar, pa tako utječe i na čovječje živce, dovodeći ih u ravnotežu. Mesmer je primijetio da u ljudskom tijelu postoje zakonitosti koje odgovaraju magnetu, s mogućnošću utjecaja na druge ljude, i taj je fenomen nazvao animalni magnetizam. Na temelju te postavke Mesmer je uveo "magnetiziranje" pacijenata (prvenstveno u liječenju neuroza), iz čega se kasnije razvio tzv. mesmerizam, odnosno mogućnost utjecanja na opće stanje (liječenje?) pacijenata u promijenjenom stanju svijesti.
Sam naziv mesmerizam prvi puta su koristili britanski magnetičari (terapeuti magnetima) koji su svoj rad htjeli distancirati od Mesmerovog "animalnog magnetizma".
Mesmer je neslavno završio jer je zbog natprosječnih rezultata u liječenju (ali i financijskih rezultata) u to vrijeme privukao pozornost znanstvenog svijeta koji ga je htio diskreditirati kao šarlatana. Posebna komisija (po kraljevoj odredbi) u kojoj su sjedili između ostalih i B. Franklin te A. L. Lavoisier utvrdila je da animalni magnetizam ne može napraviti ništa bez pacijentove imaginacije, pa iako izgleda da ga i nije proglasila šarlatanom, već je i to bilo dovoljno za gubitak popularnosti. Čini se da ni sam Mesmer nije točno znao što radi i rezultate je pripisivao prije svojoj posebnosti (odabranosti), nego snazi direktne sugestije u promijenjenom stanju svijesti.
Mesmerizam dijeli neke osobine Reikija i Qi gong-a koji također barataju životnom energijom, iako su polazišne točke ovih smjerova potpuno različite.
Vidi: hipnoza