U trećem poglavlju pisao sam o tome kako se Bernd Jentsch u sklopu jedne hipnotičke regresije vratio u različite epizode koje bi s utjecajem „Drugih” mogle igrati ulogu u njegovom životu. Sâm Bernd – i to sam već naveo – ne vjeruje u stvarnost ovih doživljaja (vidi ih više kao izražaj kolektivne mašte, i do određenog stupnja potpuno se s njim slažem). Ali držim da u kontekstu svih ovih opisa vrijedi spomenuti i rezultate regresije u vezi ovog događaja:

„U hipnozi mi je bilo jako teško prodrijeti do sjećanja. Prema izjavama prisutnih svjedoka reagirao sam plakanjem i instinktivnim otporom. Međutim, ne mogu to potvrditi, vjerovao sam da govorim potpuno mirno i bez uzbuđenja. No slike koje su u meni dolazile duboko su me šokirale, i danas zazirem od njih. Kada me čovjek tražio da sa sobom u leteći objekt dovedem i svoju djevojku, bio sam jako ljut i rekao da ona nije prava za to. Ali on je želio da dođemo u tu ‚stvar’ i da tamo imamo spolni odnos. Bio sam jako bijesan te se nisam htio u to upustiti. I u hipnozi sam se oko toga strahovito uzrujao, što je išlo toliko daleko da sam briznuo u plač. Ali moj je otpor postupno slabio te smo bili prisiljeni spavati jedno s drugim u nekoj prostoriji u toj ‚stvari’.”

Kakve su to čudne priče? Seksualne fantazije? Ne može se u potpunosti isključiti, ali zašto onda ljudi širom svijeta fantaziraju na gotovo identičan način – bez da su ikada ranije čuli jedni za druge? Jesu li to naprosto slike snova koje je proizvela Berndova podsvijest kako bi ponovno stimulirala vezu s njegovom djevojkom, koja je zapala u krizu? Malo je izgledno. Podsvijest je u to vrijeme sigurno bila bolje upućena od Berndove budne svijesti da ta veza nije imala budućnost. Podsvijest, i time i svijest snova, ne bi ga prisiljavala na spolni odnos, nego bi ga, naprotiv, od toga odvraćala. Sve drugo bi proturječilo saznanjima iz suvremene psihologije snova.

I još nešto je čudno. Kratko nakon tog sna Berndovoj je djevojci izostala mjesečnica. 24. ožujka 1983. godine posjetila je ginekologa, koji nije ustanovio da je trudna. Kratko poslije toga ponovno je dobila mjesečnicu. U to je vrijeme sanjala o „čovjeku-slonu” koji je u noći došao u njezinu sobu.

Neobične, prekinute trudnoće igraju važnu ulogu u cijelom scenariju. Činilo bi se da su one indicija za objektivan karakter takvih upada. I to na vrlo poseban način vrijedi i za još jedan zapanjujući slučaj iz Berlina – onaj Marie Struwe.

Žena u Berlinu

Njezino sam pismo primio nekoliko tjedana nakon što je objavljena knjiga „Die Anderen”: „Nakon čitanja Vaše knjige osjećam se pozvana opisati Vam jedan događaj kako bih jednog dana možda dobila odgovore na pitanja koja imam.”

A taj je događaj, ili bolje rečeno – čitav niz događaja, bio uistinu zaprepašćujući. Događaji su bili toliko nevjerojatni da sam se već kratko nakon toga zaputio do Berlina kako bih dobio jasniju sliku i saznao više o čovjeku Marii Struwe i, naravno, o tome što se s njom dogodilo.

Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .