Nekoliko tjedana kasnije, na svjetskoj konferenciji „Ancient Astronaut Societyja” u Las Vegasu, na koju sam bio pozvan kao predavač, nabavio sam novu knjigu Raya Fowlera59 o takozvanoj „otmici kod Allagasha”. Riječ je o slučaju iz 1975. godine kada su četiri muškarca oteta, dok su bili na noćnoj vožnji čamcima na rijeci Allagash u sjevernoameričkom Apalačkom gorju te je na njima izvršen medicinski pregled, uzeti su im uzorci sjemena, a nekoliko sati kasnije ponovno su vraćeni do svoje u međuvremenu ugašene logorske vatre. Neobičan slučaj koji zbog toga što su u događanje uključena četvorica svjedoka, zasigurno spada u jedan od najvažnijih događaja ove vrste.

Muškarci su tada susreli bića koja su, bar po mom osjećaju, moguće prije bila ta koja su vidjeli Maria Struwe i Sebastian. Napravio sam stoga kopije crteža iz Fowlerove knjige i poslao ih u Berlin.

Odgovor je stigao odmah. Maria Stuwe mi je napisala: „Crteži zaista imaju jako mnogo sličnosti s bićima koja sam vidjela. Crteži 10 i 11 [prema numeriranju u Fowlerovoj knjizi, op. J. F.] identični su s mojim sjećanjem, nedostaje samo ljuskava koža. Ne sjećam se kako su im izgledale ruke.”

Važno je bilo i kako su crteži djelovali na Sebastiana: „Zanimljiva je bila Sebastianova reakcija kada je vidio crteže. Pomalo uzbuđen, za crtež 20 je rekao: ‚Vidiš mama, to je čudovište-vitez. On me stavio u zatvor.’ Ranije je često pričao o nekom „čudovištu-vitezu” (Rittermonster, op. prev.). Crtež 11 nazvao je „čudovište za igru” (Spielmonster, op. prev.): ‚On je drag, provjeravao je imam li temperaturu, i pustio me iz zatvora. Oba čudovišta su sa mnom razgovarala, ali ne ustima, nego plućima. Čudovište koje se igra vratilo me natrag kući, i tada sam se probudio.”

Zapanjujuće je u kolikoj su mjeri izrazi vlastite mašte (npr. imenovanje „čudovišta-viteza” i „čudovišta za igru”) ovdje popraćeni očigledno konkretnim sjećanjima, na koja nailazimo i kod odraslih „otetih” – medicinski pregledi (koje je interpretirao kao mjerenje temperature tijela) ili činjenica da ta bića nisu komunicirala s njim verbalno, već na neki drugi način (on kaže – plućima). To se, čini se, podudara sa iskazima drugih, koji gotovo u svakom slučaju ističu čisto telepatsko sporazumijevanje.

Crteže iz knjige Raya Fowlera o kojima je riječ smijem koristiti zahvaljujući prijateljskom dopuštenju naklade Wild Flower Press. (Slika 16) Sve u svemu, gotovo je nemoguće da je Maria Struwe, a njezin sin Sebastian još i manje, vidjela ove crteže prije nego što sam ih joj poslao. Slučaj kod Allagasha dogodio se 1975. godine, no Ray Fowler tek je u siječnju 1989. godine kroz hipnotičku regresiju saznao što se tada dogodilo. Knjiga je objavljena prošle godine – prije toga je slučaj bio poznat samo nekolicini enelologa u SAD-u, s kojima je Fowler surađivao.

Maria Struwe svoj je doživljaj imala prije osam godina, Sebastian posljednje tri godine. Oni nikako nisu mogli znati za slučaj kod Allagasha – a da ne govorimo o crtežima bića koja su tamo viđena.

59 ^Fowler, R. (1993.), The Allagash Abductions – Undeniable Evidence of Alien Intervention, Wild Flower Press, Tigard/Oregon
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska .