Sve to zajedno ne liječi ništa, osim one naše prve kopije – lažne ličnosti, dapače, sve to zakopava viđenje duboko tamo na mjestu gdje se još uvijek sakrivaju priče o Duši. Tako u tom moru spasonosnih informacija i dezinformacija postoje i vjerovanja u paralelne svjetove i mnogo nas u njima. Dodatak je to tezi da je Duša nešto djeljivo na mnoštvo. Obično pripadnici ovakvog vjerovanja vjeruju i u srodne Duše, ljubav između pripadnika istog spola i sve je, baš sve dozvoljeno i sve je tako visoko promiskuitetno. Ali to ostaje sakriveno ispod navodne ljubavi. Dakako, one koja se provodi srcem i mozgom. Hormonima. Emocijom. Pa kad prokuhaju dovoljno dobijete rogove. I svijetle, amigdalno.
I svi ti ljudi ne znaju koliko su puta sreli klonove. Ali znaju da se stvara Nova zemlja u kojoj će živjeti samo Odabarani! Ostali će ostati zarobljeni na staroj. Ma odlično. Ne sumnjam uopće, da bude jasno, da su neki ljudi koji prakticiraju sve moguće oblike vježbi za ulaske u promijenjeno stanje svijesti, ugledali zaista još neke verzije “sebe” negdje i protumačili to svojim Dušama koja se eto tako raširila svim svjetovima i svaki dio ima svoje tijelo.
Ali nisam baš sigurna jesu li pri tome pogledali unutar tih tijela i ugledali što ih pokreće, jer možda na to nisu obraćali pažnju. Možda su videći razne oblike “sebe” samo zaključili da je riječ o njima u paralelnom postojanju. Moguće je dakle, da postojanje svojih klonova uopće nisu ni razmatrali. Osvrnut ću se sada i na kloniranja kojih smo i te kako svjesni i znamo za njih, na ona koja se legalno i sasvim prihvaćeno odvijaju ovdje u Matrixu – jer to držimo onim našim napretkom i razvojem, najčešće pod krinkom dobrobiti za nas ljude i naše zdravlje. Učinit ću to vrlo općenito kroz šture wikipedijske podatke:
Kloniranje (grč. κλών: grana, mladica) je pojam u širem smislu označava prirodni ili umjetni razvoj dvije ili više genetički identičnih stanica ili organizama. U definiranju pojma kloniranja se polazi s jedne strane u zoologiji i botanici a s druge u reprodukcijskoj medicini i staničnoj biologiji s različitih polazišta. Kloniranje je oblik nespolnog razmnožavanja različitih jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem nastaju potomci koji su jednaki roditeljskom organizmu i međusobno, no, za znanost je, ipak, zanimljivije proučavati kloniranje sisavaca. Kloniranje je pojam koji potječe iz 1963. godine te, naizgled, nije osobito složen zahvat i već 1962. je britanski znanstvenik John Gurdon uspio stvoriti jednu žabu. Uspješno je prenio jezgru iz jedne tjelesne stanice žabe u neoplođenu jajnu stanicu žabe u kojoj je prethodno uništio jezgru UV zračenjem. Iako se tako dobivena jajna stanica uspjela razviti samo do punoglavca, ova tehnika prijenosa jezgre pokazala je put za nova uspješna kloniranja.
U posljednjih nekoliko godina znanstvenici su uspjeli klonirati više vrsta životinja. Godine 2001. američki su znanstvenici čak pokušali klonirati čovjeka, no u tome nisu uspjeli. Jedna tehnika koju znanstvenici primjenjuju za dobivanje klonova naziva se nuklearni transfer. Znanstvenici najprije iz ženke uzmu neoplođenu jajnu stanicu i iz nje odstrane jezgru, koja sadrži DNK. Iz tijela životinje koju će klonirati uzmu odgovarajuću stanicu, primjerice stanicu kože, čija jezgra sadrži sve genetske informacije o svom vlasniku. Tu stanicu (ili samo njenu jezgru) znanstvenici tada unesu u jajnu stanicu iz koje su odstranili jezgru i kroz nju puste struju. Tim se postupkom postiže sjedinjenje stanice i citoplazme jajne stanice. Nakon što dobije novu jezgru, jajna stanica počinje se dijeliti kao da je oplođena, čime počinje razvoj klona životinje iz koje je uzeta tjelesna stanica.
Embrij se tada može implantirati u maternicu surogat majke, gdje će se, u rijetkim slučajevima kada se sve odvija po planu, nastaviti razvijati dok ne dođe vrijeme da mlado dođe na svijet. Postoji i druga mogućnost, a to je da se embrij zadrži u maternici samo dotle dok se iz embrioblasta ne uspiju izdvojiti embrionalne matične stanice koje se dalje mogu držati u kulturi. Znanstvenici vjeruju da bi ovaj temeljni princip kloniranja trebao biti djelotvoran i u slučaju ljudi. Ustvari, pokušaj kloniranja čovjeka koji sam prije spomenula izvršen je s namjerom da se dobiju embrionalne matične stanice. Kloniranje u tu svrhu naziva se terapijsko kloniranje.
Što nam je ovdje rečeno? Ovako nabacano, bez nekih suvišnih medicinskih termina – u biti sve. Ali postoji to “ali”, postoji ono što nam nisu jasno rekli. To ne čudi jer je kloniranje samo alat, tajnovit i mutikaša koji sakriva radi čega se sve baš tako odvija.
