Home Autorski članci Matrix – svijet ljudi i klonova
Matrix – Svijet ljudi i klonova
Autor: Tamara Vrančić Sokač
Petak, 16.12.2016. 14:59

Iako, bolje je zapitati se, koji je i kakav današnji udar svih tih “prava” na nas i naše prirodno postojanje?

Što želim reći?

Želim reći da postoji mogućnost da imati isti izgled danas kao i u nekom davnom životu, može biti sasvim normalno i prirodno. I to ne bi smjelo biti mjerilo kojim ćemo se koristiti ako želimo uočavati klonove među nama.

Ako sada to ponovno povežemo s pričom o klonovima koja kola internetom, recimo s već spomenutom engleskom kraljevskom obitelji koja već dugi niz godina izgleda istovjetno svojim precima, samo mijenjaju imena, možemo reći – aha, to je to: oni su klonovi ili suprotno: oni su moguće obični reinkarnirani ljudi.

Međutim - kad bi čak i mogli povjerovati u to da su obični reinkarnirani ljudi, novi način detekcije pojavio bi se u nečemu drugome, a ne u njihovom izgledu.

Naime, nije važan izgled već činjenica da su oni cijelo vrijeme uz isti izgled, ipak i stalni vladari Matrixa. I to je razlika između nas i njih.

Dakle, ostaje nam, zgodno za primjenu, moguće jedna vrlo stara mudrost kojom se možemo dalje voditi u istraživanju i detekciji. Iako se ona odnosi i na neke druge dijelove i načine uočavanja Matrixa, odlično nam može poslužiti, a ona glasi: po djelima njihovim ćete ih prepoznati!

A djela su ono što je netko učinio, ali i propustio učiniti. I svakako koju ulogu ima ovdje u našem svijetu, recimo to: položajno ili hijerarhijski.

Slučajnost ne postoji, nije netko slučajno rođen u vladajućoj obitelji, kako onoj kraljevskoj tako i političkoj ili bilo kojoj drugoj. I koliko god unatrag seže naša povijest i koliko god ona bila iskrivljena, nešto se nikada ne mijenja – podjela na njih i nas. Na njih kojima je sve dozvoljeno, te nas koji navodno nemamo “sreće, pameti ili ideje”, pa smo uvijek negdje niže rangirani. Jer tako nam je grah pao, zar ne? Pitanje je samo: tko baca grah?

Oprez nam nalaže zato, širiti ovu priču, u svim pravcima, da se ne dogodi kao što se dogodilo primjerice s pojmom psihopat, da se “širenjem istine” o njima, sakrije sve što oni zaista moguće jesu. Jer tim danas često korištenim izrazom, ne definiramo pogrešno samo neke devijacije čovjeka, već sakrivamo i upravo samo jedno: postojanje klonova. I postojanje druge rase među nama. Koja ne mora uvijek biti samo dio “elite”. I koja je drugačija od rase čovjeka i vrlo je emotivna, ali je istovremeno u potpunosti osjećajno sakata. Kao uostalom i sve kopije.

Ista je stvar s pojmom pedofila, svjedočimo novim događanjima o kojima se sve češće izvještava, pa nije više neobično da saznajemo ponešto o pedofiliji u visokim političkim ili “zvijezda” krugovima. I nije neobično, niti pogrešno pedofiliju u potpunosti povezati s magijskom i okultnom praksom, bolesnim i perverznim zabavama koje su samo ritual. Niti je pogrešno o pedofiliji pričati kao o nečemu što je dio umnog programiranja, primjerice poput Monarch programiranja gdje je seks ključan način zlostavljanja, jer sve to stoji i točno je tako, i koristi se sve to upravo na taj način, ali se ispušta iz vida uočiti samo jedno: kako je pedofilija nekoj rasi, moguće sasvim prirodna.

"Bez osjećanja i poštovanja, po čemu bismo mogli razlikovati čovjeka od zvijeri?" – Konfucije

Tko su onda klonovi? Izostavimo sada prije spomenuti dio, onaj o našim lažnim ličnostima koje su doslovno djelom klonirani, kopirani “mi”, jer je to samo jedan segment i nije zaseban klon o kojima ovdje pišem, pa pitam općenito, ako postoje klonovi, oni izvan nas – tko su uopće oni?

Jesu li oni samo način na koji ta neka druga rasa, sakriva svoje postojanje ovdje među nama?

Ne. Priča o njima znatno je šira. I osim ovih moguće “poznatih klonova”, interesantni su i nama znatno važniji, klonovi nas. Oni napravljeni na našu sliku i priliku. Tijela koja su identična nama. Verzije nas. Žive. Razasute prostorom i vremenom Matrixa.

Čini se čudnim, ali upravo postojanje naših klonova, moguće daje objašnjenje za neke od snova koje imamo. Za neka navodno naša sjećanja koje olako prihvaćamo. Za neke noćne more koje pripisujemo video igricama, knjigama, filmovima.



 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.