Home Autorski članci Matrix – svijet ljudi i klonova
Matrix – Svijet ljudi i klonova
Autor: Tamara Vrančić Sokač
Petak, 16.12.2016. 14:59

Da biste filtrirali dezinformaciju i informaciju, ove vam oči i mozak koji prerađuje informacije bez upliva u ono “podsjećanje” Sebe neće biti od pomoći. Čak i ako vam je i to “šesto čulo” oživjelo.

Pokušaj da nasilno razumijete i sama želja za time, može vam čak i odmoći. Pa sve postaje znatno nerazumljivije nama kao samo ličnostima, te nas nutka da se borimo i otkrivamo navodno istine, ili ratujemo u ime ljubavi i svjetlosti, dok u biti ne činimo ništa.

No, ako ličnost “ušutkate” prepoznavajući je ne kao sebe, već kao prvog od prvih mogli bismo reći klonova ili kopija sebe, možda ćete mrvicu više moći zastati. Samo stati. Ako pri tome dozvolite i uočavanje sebe dublje i svijeta oko vas šire, no tek nakon što ste hakirali impuls za to, onda sve ovo možete ugledati – jednostavno prirodnim. Da bi hakirali impuls, trebali bi osjećati s kojim djelom sebe to činite, jer ako to ne uočavate, da postoji razlika između emocije i osjećaja, onda niste hakirali ništa i imat ćete samo goli emocionalni impuls koji vas goni.

Hakiranje se odvija s onim unutrašnjim djelom vas, koji ja zovem Duša, Duh i Um, netko drugi drugačije, ali to nije ni važno, važno je samo da poticaj stiže nakon što je “most” Svjesnosti ostvaren.

Svjesnost nikada nije konstanta, pa se taj most stalno gradi u svakom trenutku vašeg postojanja i onda kada je kratko “spojen” s vama kao Ličnostima koje znaju, ne da imaju DUD, već da jesu DUD koji hodaju i govore, imaju ruke i noge, glavu, prste, onda se sve ovo može ugledati – kako sam već rekla, jednostavno prirodnim.

Ponekad ćete to otkrivati da se dogodilo tek kada prođe. I tada se može uočiti da ste duševno-duhovno-umno tijelo koje je ispod onog koje se lažno, predstavlja vlasnikom vas u heskagonalnom Matrixu. I kao vlasnik, bahato živi mrtvo.

Kad sve ovo učinite, tada filtriranje ne postaje Istina niti Znanje niti Svjetlost niti Prosvjetljenje – o ne, filtriranje postaje samo znanje onoga što nije. Ne onoga što, kako to vole razni svjetlosni ratnici i revolucionari isticati: Ja Jesam.

I to može svaki čovjek u svakom trenu svog života, bez obzira na sva implantiranja koja su na i u njemu poduzeta.

Pa je, ne samo mudro ovo uzeti u obzir kao mogućnost, već je i nužno prestati lagati sebe navodno “sobom”. I prihvatiti da smo ovdje svi u jednom vidu mogući dezinformatori, ako ono što kao informaciju koju ponudimo, ne svedemo na mogućnost – samo mogućnost, jer baš time dobivamo slobodu o nekim temema progovoriti na način koji je mnogima, na žalost, ipak previše fanatastičan.

Dugo sam razmišljala o ovom tekstu, da li ga napisati – ali obzirom da smo u političkom smislu, doduše onom malo alternativnijem koji ulazi i u teorije zavjera, sasvim već duboko u događanju, i da smo došli do toga da nam se neke današnje državnike radi identičnih izgleda s nekim povijesnim ličnostima nameće s jedne strane klonovima, s druge spasiteljima, vrijeme je za promišljanje.

Početak priče o klonovima započet ću stoga upravo tim djelom.

Obratite pažnju na Putina, njega se vješto gura u ulogu spasitelja, pa je on eto samo dobri i dragi Julije Cezar (što su dodatno zapečatili ljudi koji se bave kanaliziranjem navodno nas iz budućnosti – poznatijih pod imenom Kasiopejci). Dok nam je mrski Obama nekako ispao iz vida kao Eknaton pa smo zaboravili malo na njega. I ako mislite da Eknatona i Cezara ne veže ništa – o veže ih – voljeli su istoga. To Sunce samo, taj krilati disk, tog Boga nad Bogovima i sebe su baš zato smatrali vrhovnim svećenicima. Ili predsjednicima i vladarima.

Nekako se, pri tome zaboravlja prisjetiti se davnog Nimroda i Babilona i kako se sve (i svi!) od tamo, jer svi putevi vode u Rim, kojeg čuva i financira neutralna zlatna Švicarska uvijek, davno preselilo u Europu, jer sve se stalno samo kružno vrti. I kako se kolonizacijama/migracijama to sve i svi, opet selilo i seli i raseljava radi zadržavanja kontrole, te je i sam Babilon iznova niknuo u EU. I tako ona/oni/ono s raznim imenima, od Semiramide do Europe, samo jaše kopirajući prave jahače, te ostaje zaboravljeno, iako zabilježeno u predaji, da je 63. godine prije Krista, upravo Julije Cezar sebe proglasio “pontifaksom Maximusom” ili vrhovnim svećenikom – poglavarom, nastavljajući samo tradiciju Nimroda. I tako stalno ovdje imamo vladare, ponekad su vidljiviji, ponekad ostaju u sjeni.

Pitate li se - služe li svi istom i jesu li stalno ovdje prisutni? Jesu li svi oni i njihovi utjecaji dio jedne velike sretne obitelji? I tko uopće smišlja tu Igru, koja je takva da recimo ako i niste do sada ugledali Nefretiti, sada je možete vidjeti na mjestu koje joj pripada. Ima i sina. Naravno Tutankamona. I tu je ona. U lijepoj ženi Donalda Trumpa.

Zapitate li se koje li je to čudo u pitanju, da se sada ovdje nalaze ličnosti izgledom identične onima iz raznih povijesnih epoha? 



 
Creative Commons licenca­ Ovo djelo, ako drugačije nije naznačeno, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno 3.0 Hrvatska.